Citati iz vesti B 92:
Načelnik Generalštaba VS Ljubiša Diković podneo tužbu protiv direktorke FHP Nataše Kandić zbog optužbi da je odgovoran za ratne zločine na Kosovu
I Nataša Kandić podnela je tužbu protiv generala Dikovića:
Kandićeva optužila je ranije Dikovića da je navodno odgovoran za ratne zločine počinjene u zoni njegove odgovornosti na Kosovu i Metohiji 1998. i 1999. godine.
Tužba je podneta Prvom osnovnom sudu u Beogradu na osnovu sedam tačaka iz dosijea o Dikoviću koji je krajem januara ove godine objavio Fond za humanitarno pravo.
Gost autor: Petargli
Sastanak je bio koncipiran od petominutnih izlaganja univerzitetskih profesora i istrazivaca. Na red je dosao poznati americki profesor koji je zapoceo svoju prezentaciju pompezno: "Upravo sam dosao sa sastanka u Beloj kuci koji se bavio klimatskim promenama u sirokom spektru ucesnika, od naucnika i politicara do predstavnika osiguravajucih kompanija." Usledilo je vrlo interesantnih 5 minuta, plus uzbudljiva diskusija cija je dinamika bila dostojna bondovske akcione sekvence.
Titula odbranjena, i zna se ko je No. 1 u svetskom tenisu.
Lejdis end džentlmen, njegovo ime nije Plačko.
Njegovo ime je...
Nooooouuuuuvvaaaaaaaaak
ĐOKOVIĆ!
Nije da nije bilo uzbuđenja. Ali način na koji je uzeo onu gejm i set loptu i onda završio meč - svedoče o nadmoći.
Šta reći sem - bravo Nole, još Rolan Garos!
Ruku poluspuštenih a raširenih u nekakvom čudnom grču, kao revolveraš pred obračun, opako džonvejnovski; nogu koje prate taj luk (look) - poluraširene, u stavu i u hodu; pogleda kroz blago spuštene trepavice sa polupodignutim obrvama i nekakvim beštečkeevoinženjera osmehom - moj Đejms the fakin Nmosmaraš Din ode na malu maturu.
Š'a reći?
Mučio sam se noćas pokušavajući da nekako u tekst bloga uobličim ovu petooktobarsku smešu osećanja. Mučio se i odustao. Lete misli na hiljadu strana, svaki je segment naše današnjice za poseban blog. A nikako da te misli slože u nešto jasno i konzistentno.
I onda vidim da, kao i obično, život to sklopi i sačini baš kako treba. Dakle, evo priče o bagatelisanju slobode, sirenskom zovu demagogije, prednostima uravnilovke nad tržištem. O precenjenostii demokratije koja se ne maže na hleb.
O tome kako zmija grize svoj rep.
Odavno nije vest da je u Srbiji vlast nešto ukrala ili predsednik nešto slagao.
Vest je da postoji sudija koji je spreman da presudu donese po zakonu, u skladu sa sopstvenom svešću i savešću.
Doneta prva presuda da PIO penzioneru vrati uzeti deo penzije
Ili: Muk u Mraku
Da je Dobrica Ćosić poživeo verujem da bi ovo vreme opisao u romanu koji bi naslovio sa „Vreme laži". U tekstu objavljenom u „Vremenu" Đorđe Vukadinović (VREME 1241, "Strpljenje do novih obećanja") pobrojao je nedavno samo one najglomaznije i najopskurnije Vučićeve šarene laže; od sto milijardi evra koje čekaju na granici da svane sunce sa Nikolićem, preko fabrike čipova od 3-4 milijarde dolara do Mercedesa iz Rakovice. I ne zna se, prosto, da li je više lagao kad obećava da nešto neće ili da nešto hoće.
I sve je sjajno dok hipnoza traje i dok se i pučina, i vlastela, a bogami i učenjaci i filozofi dive njegovom bajnom nevidljivom ruhu što ga je sam skrojio pa tako gologuz i sa svojom taštinom u stalnoj erekciji šeće kroz od divljenja obnevideli špalir.
"Oj Danilo, čedo moje drago,
sad me slušaj i upamti dobro:
na splavov'ma ne zameći kavge!
Ako li me ne bi poslušao
otišla bi kola niza stranu!
Nisi Marko a ja nisam Sloba,
ostavku bih podneti morao
I Srbiju u crno zaviti!"
Cenim da je ovako nekako izgledala beseda koju je predsednik Vlade Srbije održao svom sinu a propos ponašanja na kulturno-umetničkim dešavanjima koja za omladinu i policijske generale priređuju ovdašnje ustanove kulture privezane duž savskih obala. No taj su roditeljski savet sem omladinca čuli i kleti dušmani te prionuli na svoj izdajnički rad koji je zamalo doveo do potpunog potonuća Srbije. No to se, eto, i Bogu hvala, ipak nije desilo.
A šta se jeste desilo?
Ako su slutnje posle noći istine u vili "Bokeljka" mogle biti donekle uklonjene izjavama o potpunom jedinstvu i nerazrušivoj slozi u okviru vladajuće koalicije, intervju Predsednika Republike Tanjugu ne ostavlja sumnju o političkoj perspektivi Vlade Srbije u sledećoj godini. Naime:
"On je u intervjuu Tanjugu rekao da ni jedan slučaj, pa ni slučaj Miškovića ne može i ne sme da uzdrma vladu, a da vanredne izbore ne očekuje bar do polovine 2013."
?
No nije to sve što u tom intervjuu Predsednik kaže. U podtekstu ima i ono: nek se spremi, nek se spremi... Ko sve drži ćebence u pripravnosti, na političkoj sceni Srbije?
Mada još nije prošlo prvih hiljadu dana Vlade, te da je verovatno krajnje nekorektno zakerati i tražiti dlaku u jajetu.
Ipak, moram da pitam: gde su ti šalteri za brzo reagovanje?