U susret petogodišnjici ubistva Zorana Djindjića, čiji se organizatori i dalje nalaze u vrhu srpske vlasti, gde neometano, i uprkos jasnoj volji gradjana pokazanoj i na poslednjim izborima, rade na pripremi ubistva Srbije, hrvatska televizija je napravila ovu emisiju. Na čast nama, Srbi, da nam komšije pokazuju šta je istina i šta je obaveza medija, na čast neka nam je, narode, ko nam vlada od kada je ubio onog koga živog nikada nije mogao da pobedi.
Zoranove ubice sada nama rade o glavi, budite se ljudi, spavaćemo kad budemo mrtvi.
Ovde ću sukcesivno postavljati
Iscrpljujući incident je završen, baner i direktni link emisije Peščanik, vraćeni su tamo gde im je oduvek bilo mesto. U to sam, nekako, od početka verovala i dalje uporno insistiram da Peščanik i B92 prirodno pripadaju zajedno.
Rekla bih ovde nešto o polemici koja se već mesecima vodi u medijima.
Srpskom medijskom scenom, vladaju
Ovo su Maša i Meda.
Mašu je neki čovek zlostavljao tako što ju je palio, naneo joj teške opekotine svuda po telu, koje je mučenica jedva preživela. Neki odgovorni ljudi su prijavili zlostavljanje, organizacija Orca joj je spasila život. Jadna Maša i dalje veruje i voli ljude, posebno decu. Prijatelji iz Orce kažu da je društvena, umiljata, pametna i odana, dobra
Svi me pitaju, da li ću nešto da odgovorim. I da bih "morala" i da je "strašno", pa "kako to može" i "sram ih bilo".
Moj jučerasnji blog izazvao je pažnju i polemiku. U njemu sam se, verujem, na korektan način bavila pitanjem kako mediji tretiraju slucaj saobraćajne nesrece ministra policije, a u svetlu strahovito velikog broja smrtnih slučajeva u saobracaju, potpunog odsustva saobraćajne bezbednosti i transparentnosti rada ministarstava, posebno upadljivo odsustvo postavljanja važnih pitanja na koje gradjani imaju pravo.
Požalila sam se na neizlazak na naslovnoj stranici portala, a u medjuvremenu smo, sasvim korektno, stigli i do stranice sa vestima, dok se na naslovnoj nalaze
Smenjeni direktor Vremena Dragoljub Žarković, ove nedelje ne misli da se ivica bankrota lista koji on dugi niz godina vodi (a koji upravo zbog uredjivačkih lupinga sve manje ljudi kupuje) nameće kao tema uvodnika. Ne, tema je odbrana drugog lista, koji nije u finasijskoj krizi, pa samim tim Žarković u njemu može da nastavi mirno da tezgari, tema je dakle odbrana Politike od opasne, kako kaže, žene sa bodežom u rukama. Ukratko - od mene. http://www.vreme.com/cms/view.php?id=545996
Divni Misa Radivojevic, snimio je novi film. Misa je jedno zlato. Iskren, talentovan, lep i pametan. Takav mu je i film.
Iz postovanja prema ovom mestu koje smo svi zajedno pravili, ne oglasavam se u predizbornoj kampanji. Necu da zloupotrebljavam blog, na kojem sam uvek javno i glasno govorila svoja politicka razmisljanja, time sto bih ga pretvorila u sredstvo izborne borbe. Zato cutim. Ipak, o jednom ne mogu da cutim: izbori su dakle i lokalni i parlamentarni i ticu se svih nasih gradjana. Osim onih koji nisu Srbi.
Šta sve ja moram da radim, zbog ovog Peščanika. Na primer, da sa velikom mukom pročitam novi plaćeni zadatak analitičara Antonića. On bi se, za pismene ljude, mogao sažeti u nekoliko jasnih rečenica – napadi na Peščanik su proizvod neorganizovanih pojedinaca, događaji sa kolima, ometanjem emisije i permanentnim padanjem sajta nisu u međusobnoj vezi, oni koji smatraju da ipak jesu su - jednostavno paranoični. Zapravo je zahtev slušalaca i saradnika Peščanika da Predsednik Srbije reaguje – nedemokratsko i nasilničko ponašanje, kojem se on, mlakonja, povinovao. Tako misli analitičar Politike i zaključuje: “Obaranje sajtova, kao rezultat tehničke greške ili akcije malicioznih pojedinaca, opšta je pojava u „sajber-prostoru”. Ovakva relativizacija može biti proizvod ili glupog ili zlonamernog čoveka. Umanjivanje uticaja Peščanika, čiji broj slušalaca premašuje tiraž Politike i čiji se ometani repetitori nalaze u vlasništvu RTS-a, može dakle samo neko pokvaren ili glup. U svakom slučaju, nervira. Što je, ovom tekstu, osim da autoru donese obavezni honorar nezanemarljive prirode i osnovna svrha.