Pre nego što krenem u neka velika pisanija, a zbog rizika neizdržavanja do kraja teksta, molim čitače-namernike da mi, ako znaju, kažu kada to Djilas planira da proteruje Rome, nešto se ućutao.
Dakle, sa Romima sam se prvi put srela kad sam pošla u školu. Možda neku godinu ranije, ali to već nisam sigurna. U školu sam pošla na Karaburmi, gde ih je, kao i u svakom predgradju bilo, jedino tad nisu bili Romi nego Cigani (ne vidim bitnu razliku).
Znači, to su bili neki klinci koji su bili kao malo musavi, kao nelepo obučeni, al zato sa najlepšim
ILI: O psećoj kaki, ljubavi i jumbo sladoledu, razvodu, kultovima..
Nekad davno, desilo se nešto lepo čega se često setim bez nekog posebnog razloga. Razne me asocijacije potsete sledećeg:
Dakle, pre par stotina godina, kada sam imala oko 17 (sada imam 52, računajte sami), u Kolarčevoj ulici, tačnije na onom pešačkom prelazu izmedju
Dakle, prošlo je par meseci kako sam obećala da idem u veliku akciju al verovali ili ne, imala sam opravdani razlog što me nije bilo. Opravdaniji nego što bih ja to volela. Dakle, mama mi je bila bolesna, i pre dva dana je umrla.
Molim da se ova informacija ne povezuje sa naslovom, obećavam da ću ga opravdati.
Prvo da vam kažem da se iskreno , u stvari najiskrenije nadam da niko neće pročitati ovaj tekst, al to me neće sprečiti da ga napišem.
Ne znam dal ste se nekad osećali da ćete da puknete na zdravo mesto, ako
Mi ćemo reći da se priča dešava negde.
Dakle, negde u jednom divnom gradu, živela je devojčica Aleksandra sa bratom i mamom i tatom, vaspitavana već kako treba. Kao svaka Titova pionirka voli Tita, al nešto tu ne štima, čudni su vicevi mame i tate, al dobro. Mama i tata intelektualci, čita se, gnjave; više gnjave za čitanje nego za klopu.. Ide se u školu, raste se i polako shvata, u crkvu se nekako ide ..nikad u stvari. Osim kad umre neko ko je daleko pa se onda ne ide na sahranu nego do crkve da se upali sveća, i za slavu se pojavi nindža.. i to je to od prilike,
Znam da je prošao veliki SRS, NS,DSS miran svesrpski narodni....miting, i da se o tome prilicno pisalo, i da necu verovatno ništa novo reći, al ću ipak reći.
Dakle,gledam sinoć vesti, i vidim da su neke "grupice" ponovo sinoć šetale, mirno, u znak podrške R.K. I prva reakcija mi beše: super, ništa nisu polomili!!
E pa preteraše ga!!
Koje su to grupe, kako se zovu, ko ih organizuje
Da li je to bio dozvoljeni skup -ako jeste ko ga je dozvolio (zabraniše onomad okupljanje "Žena u crnom " kolko se prisećam)
Zašto slave ratne zločince
OPKLADA
U svakoj opkladi, jedan je glup, a drugi pokvarenjak. (rekao neko)
Jel ste primetili kako su se klinci uozbiljili? Jel vidite kod njih onu pomešanost izraza gadjenja i ponovnog divljenja (gadi mi se da kažem vaskrsnulog) 90-im. A znamo kako je onima koji sad imaju 25-35, bilo tih 90-ih.
Jel brine nekog to? Mene brine. Mnogo me brine. To su divne generacije koje su ostale normalne u ovoj poludeloj zemlji, ipak nekako završili neke škole, i onda tu nešto fali. Svakom nešto drugo.
Ili nisu diplomirali.
Ili se nisu oženili/udali.
Dakle to se mora pisati zajedno, tako se i izgovara od strane zvaničnika, ’naroda’ (u stvari rulje, prostaka, primitivaca i sl) i naravno tako se i piše po zgradama. Ne rekoh grafiti jer to i nisu grafiti, grafiti podrazumevaju mrvu neke umetnosti ako ne vizuelne ono bar vrednosne, suštinske, a toga ovde definitivno nema. Nije da baš imam zelju da bistrim teoriju umetnosti, vrednost, cilj ili bilo šta tog tipa, al ono što je osnovno je to da ona, umetnost, treba cini da budemo za milimetar bolji, ili bar na sekund da osetimo nešto lepo, a toga ovde definitivno
Sada će neko misliti da cu nešto da kmečim nad svojim godinama ili sudbinom, a neću. Naprotiv. A ako mojoj ćerki ovaj tekst padne u ruke, reći će: gospode bože, sad je počela da razvodi i online!!!! A nisam.
Dakle, ja sam 57-mo. Imam znači 51 godinu. Još (malo). I mislim da su ovo najbolje godine mog života. I to ne iz onog ciničnog razloga "svaka sledeća je sve gora" , nego stvarno. Nekako, sve sam završila a još sam mlada. Bez panike, molim!! Šta god sad klinci (a čak i oni dva ili triput klinci od 47) mislili, moja generacija jeste
Ovim objavljujem da krećem u ludu akciju, rizikujući da pored moje slike neko opravdano stavi natpis "ovako izgleda budala".
E, sad se spremam da vam kažem nešto što nisam još rekla ni deci. U stvari nije da nisam, pričam ja o tome al rekla bih da me ne shvataju ozbiljno. Verovatno nećete ni vi. Al ja sam stvarno rešena i krećem.
Dakle, dosadno mi je. Deca su porasla, diplomirala, imaju svoje živote, kao što i treba, a mene su malo ostavili na miru, kao što i treba. Neki dan me zvala drugarica koja je nekoliko godina starija od mene, kaže, sad će u penziju
Ovo je malo bajato, al nekako mi miriše da nije manje aktuelno.
Ne bih rekla da je tako jednostavno. Klinac je poginuo, a došao da pali malo ambasade. Pa sad kao dal smo u dilemi jel to neka kosmička pravda, ili životni cinizam.. Ja mislim da je to velika nesreća. Najveća. Sve ovo drugo je u stvari uzrok . Tri strašna dogadjaja su se desila te noći.
Prvo klinac u ambasadi. Rodom sa Kosova. Potpuno nesrećan, verovatno tretiran kao izbeglica, i sad neki dr Voja obećava, a za njim terciraju i Tadić, i onaj Super Mario u odelcu, već ceo dss, sps, radikali,