Sad...
Hana nije bila potpuno načisto sa tim da li su slučajnosti raznih vrsta sasvim slučajne ili se iza njih ipak krije nešto što nikako nije nasumično i ima neku svoju logiku i vezu koje njoj ne moraju biti jasne, očigledne i dostupne, što ne znači da ne postoje.
Krenuvši da razvrstavam fotografije za novu hazart sesiju, iznenadila sam se kada sam primetila da je na većini nekakav lik, čovečiji ili životinjski, stvaran ili izmišljen, tek - tu je, kao lice ili kao njegovo naličje - maska. Stoga sam odlučila da ovaj inicijalni post bude tematski.
1.
Dugo se nismo videle. Nekako, vreme nam se neprestano iskradalo, bežalo nam, pretvaralo se u neka silna i neodložna moranja, ili je jednostavno bivalo toliko neprijatno sivo i vlažno da nismo dobijale inspiraciju da se pri datim okolnostima probijamo jedna ka drugoj u prepunim i uz to i krajnje nepouzdanim gradskim autobusima, ma koliko bile željne druženja.
Bivaju tako neka vremena ( retko, ali bivaju ) kada se samo dobro i lepo dešava. Eto, meni ovih dana srce puno do vrha, pa preliva na sve strane.
U to ime, gošća mi je danas rođeno Malo Dete i njena priča koju je prošle godine poklonila sestri za rođendan:
Uzaman se gospa Mira trudila da živi u skladu sa svojim imenom. Takvo štogod joj nikako nije polazilo za rukom, ma koliko pokušavala, a Bog i duša, trudila se zbilja od sveg srca. Dokle god joj je pamćenje dosezalo, večito su je proganjali nekakvi neodređeni nemiri: sačekivali je iza ćoška, provirivali iz prikrajka, zaskakali iznebuha niotkuda i najčešće ničim izazvani, skrivali joj se ispod jastuka umršeni u njene dobroćudne i blago naivne sanjarije, kuckali na prozor nestrpljivim prstima pretvarajući se da su kapi kiše, saplitali je, začikavali, provocirali, zbunjivali...
Danas popodne mi je stiglo sledeće pismo od Bojane Mirosavljević, mame male Zoje, devojčice koja boluje od Batenove bolesti:
Moram Vas opet zamoliti za pomoć i podršku.
( ili kako vam već drago )
Mislim, ja bih sad najradije o svemu i svačemu istovremeno, odjedared, samo kada bih nekako našla načina da to izvedem kako dolikuje, a da se iz svega ne ispili nekakva nemušta papazjanija. No, pošto tako nešto još nikome nije pošlo za rukom, a da ja to znam pa da mogu da sledim svetle primere, ipak ću pokušati, pa šta bude.
Gost autor Kleinemutter
Imam dilemu i treba mi tumačenje: da li se i ova deca računaju u decu i to u u okviru onih kampanja ,, za Našu decu”???
Molim Vas, kad već pričamo, da mi odgovorite na pitanja:
Gost autor kleinemutter
EDIT: Na kraju teksta se nalazi predlog naše blogokoleginice Iqiqiq za mejl koji bi trebalo poslati na uz njega navedene adrese. Ne bilo vam teško da skrolujete ako ste voljni da u tome učestvujete.
Prošle godine sam bila 30 dana u bolnici. 2, 5 meseca nisam mogla da ustanem iz kreveta , čak ni do toaleta. Nisam imala kome ostaviti dete , koje je potpuno zavisno od tuđe pomoći u svim životnim funkcijama ( hranjenje , oblačenje i sve ostalo).
( sasvim kratak igrokaz u jednom činu )