Poštovani čitatelji bloga B92
Zadovoljstvo mi je da najavim tribinu koja će se održati u Domu omladine u Beogradu, 3.12.2008. godine sa početkom u 19. časova. Naziv tribine biće "Preduslovi za međucrkveni dijalog" a održaće se u organizaciji Centra za otvoreni dijalog i Instituta za međucrkveni i međureligijski dijalog iz Novog Sada.
Tema tribine će biti posvećena afirmaciji međucrkvenog dijaloga, odnosno preduslova koji su potrebni za postizanje i početak ovakvog dijaloga.
Na tribini će gostovati sledeći govornici:
Piše: Nikola Knežević (a.k.a. metanoia)
(Kratak osvrt na osnovna pitanja kojima se bavi teološka antropologija)
Kako na najbolji način rezimirati ono što predstavlja predmet vekovnog naučnog diskursa, centar svih filosofskih čuđenja i bogoslovskih rasprava, osnovu metafizike, početak i kraj svih pitanja. Ko je ljudsko biće i kuda ono ide? “Istinu o čoveku ne možemo iscrpsti nekim znanjem o njemu, to samo možemo da doživimo na osnovu našeg razmišljanja i delovanja. Čovek je u principu, više od onoga što je kadar da zna o sebi.“[1] Uistinu, mera svega nije čovek, kako je to svojevremeno tvrdila klasična antička misao[2], jer uzimajući u obzir teološko – antropološku refleksiju i teologiju uopšte, njegova spoznaja može biti potpuna tek u perspektivi eshatona.
Sagledavajući poreklo ljudskog bića u odnosu na teološku antropologiju, dolazimo do zaključka da je čovek mnogo više od karike u lancu evolutivnog poretka prirode, razumne životinje, biološkog egzemplara, kako ga moderna nauka po svojoj redukcionističkoj inerciji definiše, jer takav čovek bi apriorno bio lišen svoga višestrukog značaja i ontoloških dubina. U njegovom životu koji nije slika natprirodnoga tvorca , nego prirodne tvari, nemoguće je otkriti večni Logos. [3]
Moja malenkost će izložiti referat pod naslovom "Uticaj interneta na afirmaciju religiozne svesti".
U procesu osnivanja je Institut za međucrkveni i međureligijski dijalog u Novom Sadu. U četvrtak 17.07.2008 godine u prostorijama Novosadske parohije grkokatoličke crkve, potpisan je inicijalni dokument za osnivanje istituta. Dokument su u ime Protestantskog teološkog fakulteta u Novom Sadu potpisali dekan fakulteta prof. dr Dimitrije Popadić, mr Srđan Sremac, mr Nikola Knežević i protojerej stavrofor o. Roman Miz koji će biti postavljen i za direktora instituta.
Poštovani blogeri, u okviru serije tekstova koje sam posvetio ideji i konceptu hrišćanske demokratije prenosim i ovaj tekst koji se osvrće na istorijat i razvoj hrišćanskog socijalizma u Rusiji tokom prošloga veka.
Aутор: А.Ф. Гавриленков, превела са руског: Љиљана Бурсаћ
http://www.law.edu.ru/doc/document.asp?docID=1136331
Први зачеци идеја хришћанског социјализма на руском тлу били су повезани са јеретичким покретима стригољника, који су проповедали под утицајем Феодосија Косог. Тежња да се реализују идеје једнакости, братства и социјалне правде приметне су у учењима духобораца и малокана.
Идеје хришћанског социјализма касније су се појављивaле у стваралаштву руских филозофа у другој половини 19. и првој половини 20. века. У то веме идеје хришћанског социјализма су се развиле у тековини Царства Божијег на земљи.
U subotu 14. Juna, na adresi Novosadskog puta br. 70 u Novom Sadu, svečano je postavljen kamen temeljac novoj zgradi Protestantskog Teološkog Fakulteta u Novom Sadu. Prilikom ove svečanosti prisutnima su se obratili dekan fakulteta prof. dr Dimitrije Popadić i nekoliko gostiju iz inostranstva. Radovi će početi u kasnu jesen, a prema predviđenom planu ceo kompleks će se sastojati iz nekoliko objekata koji će obuhvatiti, amfiteatre i učionice, biblioteku i čitaonicu, svečanu salu za konferencije, školski internat, kantinu, računarsku salu kao i ostale prostorije namenjene osoblju i radu fakulteta. U okviru fakulteta predviđeno osnivanje nekoliko centara, i tri instituta između ostalih Institut za međucrkveni i međureligijski dijalog.
Piše: mr Srđan Sremac
Gost bloga je moj prijatelj i kolega Srđan Sremac koji trenutno studira na postdiplomskim studijama u Amsterdamu.
"Kad su temelji uzljuljani što da učini pravednik?“ Ps. 11:3
Od početka ljudskog roda, od trenutka kada je čovek počeo samosvesno da razmišlja o sebi, on pokušava da se odredi, da zauzme stav o svetu, o životu, o svom mestu u univerzumu, o svojoj
Novi Sad - Na zidovima Univerziteta u Novom Sadu, najverovatnije u noći između četvrtog i petog februara osvanule su šovinističke poruke. Poruke poput "Srbe na vrbe", "Srbi marš odavde", "Novi Sad - Novi Jasenovac", "Srbi pu....te ga", potpisane su sa Hrvatska mladež.
Na zidovima prestolnice severne srpske pokrajine takođe se mogu pročitati poruke slične konotacije, poruke poput "Srbe pod Dunav", "Srbi dođoši prođoši", "Srem hrvatskoj", dok se u delu Novog Sada koji je naseljen prevashodno mađarskim nacionalnom manjinom mogu naći grafiti za koje se predpostavlja da su
Sa jednog grafita provejava „smeh udružen s mudrošću": „Bog je mrtav" - u potpisu Niče. „Niče je mrtav" - u potpisu Bog."
Tekst na konto komentara g. Dušana Maljkovića u vezi sa mojim prethodnim tekstom.
Nihilizam u suštini predstavlja poricanje filosofije i poricanje bilo čega vrednog. U njegovom bespuću se relativizuje apsolutno i poriče se svaki smisao. U njegovoj ništavnosti sve je proizvoljno, slučajno, i bez značenja. „Ljudska bića su svesne mašine bez mogućnosti da utiču na svoju sudbinu ili da učine bilo šta značajno sa njom. Prema tome, ljudska bića su (u smislu vrednosti) mrtva." Zastupnici nihilizma svoj pogled na svet smatraju iskrenom borbom protiv praznoverja, predrasuda, navika i običaja čije se postojanje ne može opravdati razumom. Unutar te borbe nihilizam tako štedi jednostavnu, iskrenu veru, koja predstavlja psihološku nužnost osećanja ali se beskompromisno bori protiv hrišćanskog licemerja.