Ovaj se blog sam napisao.
Ajmo sad klimoglavci, relativizatori, mrsomudi, dupeuvlake, skutonoše, savetnici, čankolizI, kožnofrulaši, sinekurlije, nameštenici, sajebnici, saputnici, neprežalnici... OSPI PALJBU!
------------------
OTVORENO PISMO DRAGANA ĐILASA PREDSEDNIŠTVU DEMOKRATSKE STRANKE
Није 6. маја ДС изгубила утакмицу играјући мали фудбал на ливади са СНС.
Kaže mi tičica da Lepi A Isprazni neće biti premijer Srbije.
Kaže da DS neće biti u vladi.
Kaže da Dačić, naravno, hoće biti u vladi. Itekako.
Kaže i da će se sačekati još najmanje 5-6 dana da se obznani. Bemligazašto. Valjda oni znaju.
Džebga.
Moje
E sad Đilas da počisti govna.
Vidimo se ... kad bude.
Udruženi zločinački poduhvat protiv srpskog jezika i nacionalne kulture počinili su:
Odričem se svoga oca zbog njegove tvrdoglave ustrajnosti na odluci da glasa za LDP.
Njegove političke dugove ne priznajem.
Obećah nekoliko izglasanih blogova. Drugi je bio planirani blog Pendrek na vagi
Kako je Ivica Dačić postao srbijanski Hans-Dietrich Genscher i zašto od njega zavisi;
ko kome glavu skida u DS-u sve se spremajući da je skine kilavom Tadiću;
kako se ambasadori polomiše ubeđujući Tadića i Tomu da naprave 'veliku koaliciju' (koja bi imala dovoljno glasova da prizna Kosovo;
...i ostale gnusne radnje.
Ništa užasnije u svome životu čuo nisam.
Moja tetka N (sestra od tetke moje majke), logoraški broj 4138 istetoviran na podlaktici, žena koja je 3 godine provela u nacističkim logorima od čega 15 meseci u Aušvicu, do oslobođenja, svoj sedmodnevni boravak na VMA ovako je prokomentarisala:
Lakše mi je bilo u Aušvicu!
Napominjem da ovo nije onaj traženi blog o pravu. To drugi put i na tenane. Iako ću se i ovde dotaći pitanja principa prava i koječega što čini suštinu tog bićenapisanog bloga.
Dakle, prvo činjenice:
GOŠĆA AUTORKA: zilikaka
U nedelju je u srednjoj školi u Rekovcu eksplodirao kotao za grejanje. Kotlarnica je uništena, škola oštećena kao i zgrada preko puta. Neki delovi su preleteli zgradu i završili u gradskom parku. U školi je u vreme eksplozije bilo dvadesetak đaka na nekom takmičenju i sreća je da niko nije poginuo. Da je kotao za centralno grejanje eksplodirao u radni dan, na odmoru kad je dvorište puno dece sigurno je da bi bilo mrtvih.
Za sve je kriva moja bivša nesuđena tašta. I majka. I Milka Planinc. I dve babe. I tetka iz Italije...
Možda bih ja bio ovakav čudak i ludak i da sam se rodio u normalno vreme i u normalnoj državi. I sa normalnom rodbinom. Mada, sumnjam. U većini normalnih država snabdevanje osnovnim prehrambenim i tekućim potrepštinama prilično je jednostavno - odš u radnju i kupiš šta ti treba.
Kako dekadentno!