Ništa užasnije u svome životu čuo nisam.
Moja tetka N (sestra od tetke moje majke), logoraški broj 4138 istetoviran na podlaktici, žena koja je 3 godine provela u nacističkim logorima od čega 15 meseci u Aušvicu, do oslobođenja, svoj sedmodnevni boravak na VMA ovako je prokomentarisala:
Lakše mi je bilo u Aušvicu!
Blog za prognoziranje rezultata izbora. Sistem je jednostavan: postoji šablon u koji samo treba uneti procenjeni broj osvojenih glasova po izbornim listama i broj nevažećih listića. Kalkulacija po d' Hondtu je automatska i prikazuje se broj mesta za svaku listu koja pređe cenzus.
Početne premise:
Najviše o životu naučio sam kad sam prvi put dobio otkaz.
London 1993. Dobar posao, dobra pozicija u firmi, dobre pare, dobar direktor sa kojim odlično sarađujem, bio u najužem izboru za prestižnu nagradu (nisam je dobio ali firma je i na uži izbor bila jako ponosna)... sve mi potaman. Jednog dana ja na službenom putu, javim se izjutra u firmu, kaže koleginica 'ovde se nešto dešava, došli u nekakvi nepoznati, čini mi se da je jedan od njih potpredsednik iz New Yorka, prekinuli jutarnji sastanak, pokupili direktora, zatvorili se u salu za sastanke, samo im se kafa donosi, ne prave pauzu.
GOŠĆA AUTORKA: Zilikaka
Ovde je uglavnom poznato da sam mašinac.
Ono što nije poznato, i o čemu teško da bih pisala da me nije muka naterala, je zašto sam postala mašinac.
Elem, fizika je bila moja ljubav na prvi pogled. Verovatno ima u tome nešto i do mene, ali svakako je najveći deo do moje prve nastavnice fizike.
Blago zemlji koja ima političare koji imaju znanja, veštine, mudrosti i hrabrosti da u teška vremena donose teške odluke i iza njih stoje. Koji se ne ravnaju prema rejtinzima i naslovima nego prema uverenjima i principima.
Itakodalje, sve je jasno. Kome je jasno. Drugima verovatno nikada neće biti.
Krenem da čitam Dragecov blog, kad - među prvim komentatorima sve vrvi od kretena i idiota univerzalnog tipa, napaljenih pacijenata i blogokvariša. Neke od najagresivnijih među njima sam u raznim prilikama i iz raznih razloga sa svoga bloga banovao - i nisam zažalio.
A banovao sam dosad njih 13 uključujući i nekolicinu glavnih (hiper) aktivnih blogokvariša. Ima
Milosti ne tražim niti bih vam je dao!
Nisam siguran koja se pantljičara žalila, Orbanova ili Koštunicina (isti qrc - iskompleksirani šoveni i jedan i drugi).
Skrinšotove ste videli. Idemo dalje.
Ne, niko iz uredništva nije imao herék da me obavesti što su obrisali. Valjda računaju da diskreciono pravo podrazumeva i pravo da budeš nevaspitan i bahat. Ni to me nekako ne čudi.
EDIT:
Taman se godišnjeodmorismo posle JošjedneistorijskepobedeSrbije, na MSP u Hagu, a poče puštanje probnih balona za pregovore Srbije i Kosova. Ništa čudno, svakom normalnom jasno je da će na ovaj ili onaj način Srbija morati da se pomiri sa realnošću ali interesantna je dinamika. A i kanali. A najviše spinovi.
Prvo se nedelju dana pričalo o podeli. Pa se nedelju dana pričalo o "modelu Južnog Tirola". Spin-doktori nisu, doduše, precizirali ko
Fale mi dve, možda čak i tri godine života. Nije da baš sasvim nedostaju, da u njima nema ničega - ima, ali nepotpuno. Naime, moja prva sećanja isključivo su privatna, odnose se na događaje iz porodice i neposrednog okruženja. I tako pune dve, možda i tri godine, tek od tada se sećam i događaja koji spadaju u domen opšteg i javnog.
Ne znam šta kažu psiholozi (molim priučene, diletante, konzumente udžbenika Freud