Unapred da napomenem da je ovo blog o vinu (vinima) iako ću u njemu obrazložiti još jedan razlog što jedva čekam izbore na kojima ću glasati za Gosn Grobara. A sve mi se nešto javlja da bi mogli da budu pre vremena, no otom potom.
Pozovu me moji drugovi O i K koji otvaraju fini restoran u lepom delu Beograda da im sastavim vinsku kartu. Obojica su iskusni u poslu, radili po inostranstvu, vodili restorane u bar 5-6 zemalja, vratili
GOST AUTOR: Zilikaka
Kao što je poznato, najveći, najefikasniji, tako reći iskonski neprijatelj naroda ovih prostora je svakako promaja. Sigurno već znate da je ista pobila više Srba od svih drugih koje su pak ozbiljne nauke poput istorije, izučavale i zabeležile. Ipak neobično
Taman se godišnjeodmorismo posle JošjedneistorijskepobedeSrbije, na MSP u Hagu, a poče puštanje probnih balona za pregovore Srbije i Kosova. Ništa čudno, svakom normalnom jasno je da će na ovaj ili onaj način Srbija morati da se pomiri sa realnošću ali interesantna je dinamika. A i kanali. A najviše spinovi.
Prvo se nedelju dana pričalo o podeli. Pa se nedelju dana pričalo o "modelu Južnog Tirola". Spin-doktori nisu, doduše, precizirali ko
Dragi Tomislave Nikoliću,
Ja, Krkar, bloger ovdašnji
- Rešen da, uprkos urođenom oprezu, verujem da ti se neće ponoviti ideje, izjave i insinuacije iz dvadesetogodišnjeg perioda turbosrbovanja, zarđalokašikovanja, antievropejstva, netrpeljivosti prema drugim nacijama, verama, idejama i mišljenjima;
- Uveren da je tvoj raskid sa tvojim tvorcem, duhovnim i (hm...) intelektualnim ocem, optuženim ratnim
Moju baku po majci ubili su Nemci 1944. Jednog dana upala je patrola i pretresla kuću. Našli su joj sakriveno pismo od sina partizana, tada polaznika Oficirske škole u Drvaru, koje je stiglo partizanskom vezom. Pisma su se čitala i uništavala. Majka je pismo, jedini dodir sa dugo odsutnim sinom, sačuvala. Da nije, možda bi sačuvala glavu.
Baku su Nemci odveli u zatvor. Kad se nekoliko dana
У време Вхартон, угледни посетиоци потребно само до врха главе вртлар за задовољство шетати око разлога туриста. Данас линије током летњих месеци да купи карте да им одобрите приступ вртовима, где породица потпис бели и даље лутају паунови-као
Znate onaj osećaj kad ispadnete ovca, znate da vam se neko smeje a ne možete mu ništa? Odnosno, mogli biste ali skuplja dara nego mera...
Odem na nekoliko dana u jednu poludivlju zemlju. Nije baš ni Afganistan ni Liberija, izgleda prilično civilizovano, svaki dan sve bolje... Pogotovo što je ta zemlja meni oduvek draga, ljudi su generalno prijatni, gostoljubivi... Većina, kao što će se ispostaviti.
Sastančim
Opet gostuje Mlekac
Alo, uredništvo, nanulivamnaninu!!!
Vreme je, kao što su naš učili u školi, relativno. Ali nigde nije relativnije nego u Africi. U početku sam mislila da je to problem samo u Bocvani. Na kraju krajeva, nisu li me još prvog dana po dolasku, upozorili oni koji su došli mnogo pre nas:
- Wellcome to „No hurry!“ Botswana! (Dobrodošla u „Nema žurbe!“
U poslednje vreme baš me smaraju politički blogovi. Leto, vrućina, nestrpljenje dok dočekam da prođu još ove dve nedelje do godišnjeg, fudbal... Dobro, napraviću patriotski izuzetak kad Međunarodni sud presudi da je Kosovo Srpsko i da će svi Albanci biti trenutno evaporirani Eljiptonom (tajno oružje srpskog prijatelja Žirinovskog, Vladimira Voljfoviča) i kad
Blogogošća: Mlekac
U Beogradu, kiša je, najčešće, razlog za depresiju. Onaj neminovan faktor koji upropaštava brižljivo isplanirane vikende, satima pripremane toalete i frizure i, naravno, dobro raspoloženje. Trpimo je, ali jedva.
U Bocvani kiša je – život! Najveći blagoslov koji može da postoji. Toliko je važna da je po njoj imenovana i nacionalna valuta – Pula (kiša). Svaka zdravica,