2008-05-08 19:50:36

Opasna istina

Dawngreeter RSS / 08.05.2008. u 20:50

Vraćam se sa posla danas, prvo malo problejavši po gradu sa ortakom. Prosto pucam od zadovoljstva jer sam konačno kupio sebi Razer Lachesis miš, do te mere da mi raspoloženje nije mogla pokvariti ni skupina nacionalno osvešćenih DSS-ovaca pored kojih sam morao da prolazim na Trgu dok je neki lik na bini nešto nekoherentno repovao o izborima. Ma ni prepun podzemni prolaz kod Zelenjaka, sa odokativno 33% kapaciteta popunjenog ljudima u crvenim Kosovo je Srbija majicama i zakačenim bedževima neidentifikovane sadržine, u najboljem radikalskom maniru, nije imao snažnijeg uticaja na generalnu razdraganost mene i mog kompanjona. Nije da nismo prokomentarisali nešto, naravno.

Pre nego li ćemo ući u moje mesto prebivanja, mudro zaključimo da nam treba malo grickalica i neki sok. Svratimo u prodavnicu i premišljajući se između čipsa sa piletinom i čipsa sa slaninom, ja na rafovima sa dnevnim novinama i mesečnim časopisima vidim TO. Da, baš TO, primerak fantomskog stripa o kojem su mi pričali a ja im nisam verovao. Heroji Dugonoćja.

 
2008-04-30 10:42:48

Crkva SubGenija - jer genijalci nisu zabavni!

Dawngreeter RSS / 30.04.2008. u 11:42

J. R. "Bob" Dobbs
J. R. "Bob" Dobbs
Kao što nesumnjivo već znate, pre nekoliko dana je bio jedan od najvažnijih praznika za pravoslavne Srbe. Da, po Julijanskom kalendaru SPC-a koji je u stvari Gregorijanski kalendar sa svim živim praznicima pomerenim za 12 dana, u nedelju 27. Aprila (15. Aprila po normalnom računanju vremena) je bila Gozba Svetog Drakule. Što bi onda, koristeći logiku Srpske Nove Godine, trebalo nazvati Srpska Gozba Svetog Drakule. Ozbiljno.

Naravno, ovo važi samo ako ste pripadnik Crkve SubGenija (Church of the SubGenius). Kako bi u isto vreme bili pravoslavni i SubGenijalni, pitate se? Pa, teško.

No, da ipak krenemo od početka. Verujem da apsolutno ništa ovde spomenuto za većinu čitaoca nema nikakvog smisla, pa ću pokušati da pojasnim. Crkva SubGenija zaista postoji još od 1979. i osnovao ju je prečasni Ivan Stang u Sjedinjenim Državama. Sve je počelo od jednog pamfleta a završilo kao prilično snažna podkulturna (a i kontrakulturna) sila. Do duše, prečasni Stang poriče da je on tvorac crkve i ističe da je crkvu pokrenuo J.R. "Bob" Dobbs još 1953. godine. Ja mu verujem na reč.

 
2008-04-18 16:43:06

Once in a Blue Moon

Dawngreeter RSS / 18.04.2008. u 17:43

Već više od dve nedelje pokušavam da napišem jedan tekst o RPG hobiju za blog i ne ide mi. Svaki put previše stvari želim da kažem od jednom i sat vremena kasnije kantiram celu papazjaniju jer ne liči ni na šta. Ne pomaže ni to što se više ne sećam kako izgleda neradni vikend. Malo frustriran takvim stanjem stvari, nižući reči za neki potpuno deseti tekst za koji već polako počinjem da se brinem da će ortak jednom samo da me sačeka iza ćoška sa satarom jer obećah da ću ga završiti takođe pre dve nedelje... U sred svega toga naleteh na kratak prolog za jedan strip. Sigurno ima dve godine kako sam ga napisao, sećam se da sam samo ideju u par minuta izbacio na papir (odnosno, tekst fajl) da ne bih posle izgubio nit. U tom trenutku je preči bio jedan drugi strip, koji na kraju nikad nije ni urađen ali se jeste pretvorio u nešto deseto (sa čime je povezan već pomenuti tekst koji kasni... da, stvari postaju kao španska serija sa komadima kucanog papira u glavnim ulogama). Da skratim priču, prisetio sam se te stare ideje za priču i zaključio da ću taj prolog okačiti na blog kao podsticaj samom sebi da završim započeto.

 
2008-04-14 18:48:07

204 pasoša

Dawngreeter RSS / 14.04.2008. u 19:48

Mislio sam da će neko pre mene o ovome prozboriti par reči, ali izgleda da to nije slučaj. Daklem, u najkraćim crtama, izgleda da je nepristrasan i objektivan žiri jednoglasno odlučio kojih 204 građana Srbije treba predpremijerno da dobije nove pasoše. Kompletan listing sve sa pojedinačnim obrazloženjem se može naći na sajtu Večernjih novosti, a ja ću samo napraviti kratak izvod meni najzanimljivijih pobednika. Iako su imena izlistana na sajtu Večernjih novosti, nekako mi se čini da to možda baš i nije fer te ovde stavljam samo redne brojeve i obrazloženja.

 
2008-03-19 13:20:00

Sir Arthur Charles Clarke (1917 - 2008)

Dawngreeter RSS / 19.03.2008. u 14:20

Jutros u 01:30h po lokalnom vremenu, odnosno 23:00h po beogradskom, na ostrvu Šri Lanka preminuo je jedan od najvećih umova našeg doba - Arthur C. Clarke.

Bio je poslednji od "Velike Trojice" velikana naučne fantastike, klub koji je prvi napustio Robert A. Heinlein 1988. godine a nešto kasnije i Isaac Asimov 1992. godine. Iza sebe je ostavio neke od najpoznatijih SF naslova kao što je Rama serijal, Space Odyssey serijal, Childhood's End i mnogi drugi.

 

Moj odnos sa pop kulturom zapadnog sveta bi se najbolje mogao opisati kao love-hate relationship. U isto vreme je obožavam i mrzim, a prilično sam siguran da to isto i ona misli o meni. Među svim tim šupljim holivudskim pričama i industrijski štancovanim pop zvezdama, uvek ima ponešto za šta bi stvarno mogli reći da nosi legitimno kulturno obeležje perioda u kojem živimo. Na svakih deset bezličnih, štancovanih Shakira i Christina Aguilera ima jedna Gwen Stefani koja mi deluje autentično, na svakih deset industrijski sastavljanih Linkin Parkova i Nickelbackova ima jedan Audio Slave koji je stvaran spoj ideja izvesnih muzičara pa, tako, na svakih bezobrazno mnogo promotivnih skandala smišljenih samo da bi se limelight ponovo centrirao na jučerašnje zvezde naiđe tu i tamo poneki "skandal" koji je uistinu zanimljiv, humorističan i jednostavno sjajan fazon. Ovo je jedan od takvih.

 

Ovaj tekst kasni već skoro nedelju dana iza pomenutog desetog dana FESTa i za to imam dva dobra razloga. Prvi je jednostavno loš raspored slobodnog vremena za skribomanisanje. Drugi, mnogo važniji, je što su dva filma odgledana tog dana meni lično veoma bitna pa mi je bio problem da tek tako sednem i nažvrljam nešto usput. Jedan je Burtonov, a Burtona obožavam do imbecilnosti. Za drugi nisam ni znao dok nisam došao na projekciju i, potpuno sam ozbiljan kada ovo kažem, u pitanju je film koji sam proglasio mojim novim najomiljenijim filmom ikada (pre toga je dotičnu titulu nosio Dogville). Pa da krenem polako…

 

Pošteno kasnim sa poslednja tri dana FEST dnevnika, pa bez dubokomisaonog prologa prelazim odmah na filmove od petka i subote. It's a Free World, Paranoid Park i The Bucket List (prokleti naslov, ne mogu sva tri imena da stanu).

No pre nego što zvanično nešto kažem o It's a Free World, prvo neke generalne impresije. Naime, ja imam problem sa ovim filmom. U stvari, ne konkretno sa samim filmom već sa njegovim mestom na FESTu. Ortak koji je hvatao projekcije od 17:00 mi je još sredinom FESTa ukazao na to da je ove godine festival po svemu sudeći donekle politički obojen te da je u igri srazmerno jasna zadnja namera. Najindikativniji, po pomenutom priajtelju mi (jer ja nisam gledao) je Kargo 200 koji je, ako sam ga ja dobro razumeo, kao Passion of the Christ samo za post-komunisticku Rusiju. Komunizam je bio užas i glavni junak na kraju ode u crkvu. Jej. Tu se nadovezuje i 12, koji bi valjda trebalo da bude ilustracija nekakve moralnosti Rusije, pa Charlie Wilson's War koji prikazuje SAD tako kako ih prikazuje.

A, da, nema ni međunarodnih zastava istaknutih na ovom FESTu. Kažu mi i da je prvobitni slogan bio "Ko sme da vas pogleda u oči?" pa su tek posle dodali i ostale parafraze stranačkih slogana.

Ne želim da kažem da sam uveren u pro-Rusku, DSS-mi-tata poliku FESTa. Većina programa nema mnogo veze sa pomenutom teorijom zavere. Ali donekle mi se čini da argumenti imaju smisla. Prvi put kada mi je izneta ideja pomislio sam da je malo bezveze tako nešto zaključiti samo na osnovu jednog ili dva filma. A onda sam primetio da It's a Free World ima po hodniku Sava Centra više plakata nego svi ostali filmovi zajedno. Ili bar tako izgleda. A šta je tu problem? Pa, bez obzira što meni ne izgleda kao da je to centralna poenta filma, It's a Free World se vrlo može prodati ljudima kao film o zlu zapada i njihovoj eksploataciji nas "ostalih".

Daklem, da zaključim – ne govorim sve ovo kao potpun dokaz nekakve zavere. Ali izgleda malčice sumnjivo i to mi pomalo smeta. Pa k'o reko' kad mi se već vrzma po glavi, red je da to iznesem u FEST dnevniku. A sad film.

 
2008-02-28 13:47:50

FEST dnevnik, dan 5: Love in the Time of Cholera

Dawngreeter RSS / 28.02.2008. u 14:47

Da, ovaj tekst kasni više od 24h. Stigla me prehlada pa juče nisam ni otišao na FEST. A po svemu sudeći isto će važiti i za danas. Računam da je bolje malo se primiriti pa bar da zadnja tri dana mogu da ispratim kako treba. No, da ne dužim, na tapetu je utorak i Love in the Time of Cholera.

Ajoj. A-joj. A. Joj.

Ako ste žensko, šanse su da se nećete složiti samnom. Ako ste ljubitelj Markesa, Borhesa i drugova, šanse su da se nećete složiti samnom. Knjigu nisam čitao, do duše, pa dozvoljavam da je ona bolja od filma, ali to neće baš mnogo pomoći filmu.

 
2008-02-26 17:17:15

FEST dnevnik, dan 4: Atonement, Eastern Promises

Dawngreeter RSS / 26.02.2008. u 18:17

Tek je četvrti dan FESTa završen a ja već posustajem. Naravno, nije neka direktna namera u pitanju već, što bi neki inozemci rekli, the mind is willing but the flesh is too weak. Za vikend sam uhvatio neku gadnu prehladu koja bas juče-danas izgleda kulminira. Čak nisam siguran ni dal' ću večeras u opste otići na projekciju ili bi možda bilo mudrije da se pričuvam dan-dva.

Razlog zašto ovo pričam nije tek tako jadikovanje u etar, mada je to jedan vrlo zgodan nusprodukt, već jednostavno zato što moram nekako da se opravdam zašto sam sinoć bar nekolicini ljudi upropastio gledanje filma. Znate za onog nesnosnog bilmeza koji po pravilu uvek sedne u bilizini vas i onda počne tako iritirajuće da kašlje a vi se mislite u sebi: "More umri već jednom kad takav dolaziš u bioskop!" E, taj nesnosni bilmez sam sinoć bio ja. Ako neko kome sam išao na živce ovo slučajno čita – I do so humbly apologize.

A pre nego što počnem sa filmovima, samo bih još hteo da pozdravim sve koji podržavaju na blogu skoro započetu tezu o gluposti korišćenja engleskih izraza u srpskom tekstu – heroes of our collective national identity, I salute thee. Takođe šaljem i pozdrav mojoj majci koja će mi posle čitanja ovog teksta nesumnjivo opet ukazati kako je pogrešno napisati "misliti se" jer misliti nije povratni glagol.

No. U ovom izdanju dosadnog skribomaničnog raporta sa FESTa na tepetu su Atonement i Eastern Promises. Ni o jednom nemam mnogo toga da kažem.

 

Dawngreeter

Dawngreeter
Datum rоđenja:  11.04.1981 Pol:  Muški Član od:  03.01.2008 VIP izbora:  84 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana