Dragi blogeri,
uđosmo u ovu 2014. godinu, verovatno tešku, a svakako neizvesnu. Sa svim razlikama u mišljenju, u političkim opredeljenjima, u godinama i u polovima, ostaje nam da shvatimo da smo zajedno jači.
Na ovom mestu još uvek se mogu čuti stavovi bez khm khm veće cenzure i to čini da Blog B92 bude mesto bez premca.
Želim vam sve najbolje i najlepše u Novoj godini i želim vam puno uspeha u blogovanju.
Ova Jućub animacija je tu da nas podseti da je mnogo lakše putovati zajedno kroz ova (neočekivano???) mutna vremena.
Svaki film počiva na nekoj ideji, nekoj originalnoj priči ili više puta ispričanoj ili... Da ne dužim. Ovaj blog je o tome na koji način se ovde, u Srbiji, realizuje scenario koji ste napisali ili ćete ga tek napisati. Hajde, podrazumevaćemo da imate već fino ispoliran scenario, da su prepravke tog scenarija moguće jedino iz nekih produkcionih razloga, zbog visine budžeta ili kreativnog postupka režisera budućeg filma.
Radnja ove priče počinje naglo.
Naglo će početi, iz čista mira.
Čitalac sedi, stavlja naočare za čitanje, polako uzima knjigu u ruke, podiže obrve i naglo se zadubljuje u nagli početak priče.
Znači, naglo ova priča počinje.
Pisac sedi za pisaćom mašinom, gleda u nekom neodređenom pravcu, razmišlja i naglo počinje
Već kod trećeg poteza brijačem sam se zapitao: „Šta ja dovraga, radim ovde“, i okrenuo se po velikoj umivaonici, koju sam delio sa još desetak muškaraca, mojih, srednjih godina. Dobro, bila su tu i dva golobrada klinca, stigli pre neki dan, koji su samo prali zube. Šetajući se i drljajući četkicom besomučno, kao da su nam pokazivali koliko su revnosni i mladi. Tako je izgledalo ovo
U demokratiji, izvor legitimnosti nije unapred utvrđena volja pojedinaca, nego je u pitanju proces njenog formiranja, odnosno sama rasprava. Sloboda nekog pojedinca sastoji se, pre svega, u mogućnosti da dođe do odluke kroz proces ispitivanja
I ČIN
Na pozornici sede tri intelektualca i uz piće diskutuju. Neka diskusija bude oko nekih visokoumnih tema. Iznad njih lebdi anđeo i brije se. Na binu utrčava čuvar pruge.
Puno ružnih i tužnih vesti.
Evo jedne lepe, da razbijemo monotoniju.
Sećate se da sam pre nekog vremena napisao blog o ska klincima?
*JOŠ JEDAN KORAK DALJE ---------LINK
Pa evo. Majstori su pobedili i kao prvu nagradu dobili mogućnost da snime jednu pesmu.
I snimili su je.
Ladies and gentlemen, for your ears only: *SKADRILLA!!!
Pohlepa je "rupa bez dna" koja iscrpljuje čoveka u beskrajnom pokušaju da zadovolji svoje potrebe, bez konačnog zadovoljstva – Erich From
Svedoci smo nedostatka nekog “šrafa” koji ometa savršenstvo naše zajapurene civilizacije, bazirane na skoro neverovatnom tehnološkom napretku i naučnim dostignućima. Preuzimanjem uloge Boga, preteranim isticanjem ljudskih vrlina, često smo u situaciji da zanemarimo svoje ljudske (“čovek, kako to gordo zvuči”) mane. Naša civilizacija je nastala na tim manama, a možda ponajviše na jednoj o kojoj je ovde reč – na pohlepi.
Ja sam vaš Vođa. Ako me volite, biće vam lakše. Grešite ako mislite da ja sebe volim više nego što ćete me vi voleti. Prljavi ste i glupi i niko vas ne voli. A evo ja, jedino ja, prihvatam vas kao svoje, neradnici moji, bagro draga. I sam sam potekao iz ove sujeverne i primitivne sredine, što me čini jednim od vas. Ipak, sudbina i Bog su hteli da vam ja