Pohlepa je "rupa bez dna" koja iscrpljuje čoveka u beskrajnom pokušaju da zadovolji svoje potrebe, bez konačnog zadovoljstva – Erich From
Svedoci smo nedostatka nekog “šrafa” koji ometa savršenstvo naše zajapurene civilizacije, bazirane na skoro neverovatnom tehnološkom napretku i naučnim dostignućima. Preuzimanjem uloge Boga, preteranim isticanjem ljudskih vrlina, često smo u situaciji da zanemarimo svoje ljudske (“čovek, kako to gordo zvuči”) mane. Naša civilizacija je nastala na tim manama, a možda ponajviše na jednoj o kojoj je ovde reč – na pohlepi.
Dragi blogeri,
uđosmo u ovu 2014. godinu, verovatno tešku, a svakako neizvesnu. Sa svim razlikama u mišljenju, u političkim opredeljenjima, u godinama i u polovima, ostaje nam da shvatimo da smo zajedno jači.
Na ovom mestu još uvek se mogu čuti stavovi bez khm khm veće cenzure i to čini da Blog B92 bude mesto bez premca.
Želim vam sve najbolje i najlepše u Novoj godini i želim vam puno uspeha u blogovanju.
Ova Jućub animacija je tu da nas podseti da je mnogo lakše putovati zajedno kroz ova (neočekivano???) mutna vremena.
Prošlo je oko godinu i po dana od početka mandata ove nove vlade. Ide i Nova 2014. godina, u kojoj ćemo prema najavama morati da stežemo kaiševe i očekujemo samo najgore. Pravo je vreme da postavimo sebi neka pitanja. Da li nam je išta bolje za ovih godinu i po?
Ovaj blog je odsviran u šest ruku.
Par ruku kleinemutter, par Jelice Greganović i par mojih.
Poznajem jednog Dečaka. Dečaka koji voli sve ljude. Koji najviše
TREBA ZNATI STRANE JEZIKE
Musculus sternocleidomastoideus ili sternokleidomastoidni mišić predstavlja bočni površinski mišić prednje strane vrata. Preciznije, ovaj mišić je bočni pregibač glave.
Čovek stoji na ulici sa mapom grada u rukama. Mapa je raširena i njen vlasnik izgleda upravo kao da uzalud pokušava da se orijentiše u nepoznatom gradu.
Zašto je lako ubiti čoveka?
Zato što je čovek kriv sam po sebi?
Zato što čovek nikom neće nedostajati?
Zato što čovek nije životinja?
Lako je to. Možeš da ga ubiješ ovako, možeš onako. Način nije važan, jedino posledice.
I kolika praznina nastaje gubitkom ovakvog čoveka?
Neka mu je večna slava.
Ovim blogom želim da podstaknem diskusiju o temi, koju na sasvim dobar način otvara ovaj, čini mi se zapostavljen tekst.
"Zatvorenost medija govori o zatvaranju društva i obrnuto. Ako je suditi po medijima, i na osnovu stanja u njima, može se slobodno reći – u Srbiji vanredno stanje je redovno. U atmosferi hapšenja, koja je samo produbila i proširila strah, kod političara svaki govor potencijalno je oproštajni, a svaki nastup u medijima izgleda kao retka prilika za odbranu i zaštitu. Ova „agora“ sa koje se mogu pročitati drugačiji stavovi potvrđuje da nije sve tako crno. Vlast previđa da su informacije kao voda i uvek nađu svoj put.
Najnovije mere koje će preduzeti naša vlada, odnose se na lične karte o posedovanju veštačkih implanata, proteza, manjih ili većih detalja na telu građanina ili još češće građanke, o prirodnoj ili veštački postignutoj erekciji i o prirodnosti boje kose i noktiju.
Prva mera je registrovanje postojećeg stanja, da bi se strani ulagači mogli uveriti u prirodnost, a i u količinu uloženog novca u građanina ili građanku.