Kosovo nije Srbija, poručili su nam juče nepristojno plaćeni narodni poslanici, svi osim onih koji su tu istinu podelili sa građanima mnogo ranije, zbog čega su mnogo ranije poneli etiketu izdajnika.
Kosovo odavno nije Srbija, priznali su nam, jer isto toliko dugo se bore za njega. I nikada neće prestati da se bore, što znači da već sada znaju da je sve što rade uzaludno.
Kosovo odavno nije mit, ili ep, kako su se juče izražavali. Kosovo je realan život. Na njihovu žalost, i pored tradicionalno dobrih namera, kockarska sreća im nedopustivo dugo okreće leđa,
Imao sam nameru da pišem tekst o Srpskoj pravoslavnoj crkvi, o njenom sveštenstvu i monaštvu, o njihovim međusobnim podelama i sukobima, o zloupotrebi mantije, o korupciji i kriminalu, o njenom uticaju na sekularnu vlast, i obrnuto, ali sam pet dana nakon novog Vidovdana, shvatio da moj život mnogo više zavisi od jedne druge serbske kompanije, po nečemu slične prethodno pomenutoj instituciji.
Pošto sam obavio razgovor sa službenikom SBB-a, i potom u nedužnu telefonsku slušalicu ispalio rafal malokalibarskih patriotskih psovki, prekrstio sam se levom rukom i
Pored nekoliko diplomatskih neuspeha države Srbije, ako se nešto što je unapred bilo osuđeno na poraz može nazvati neuspehom, leto 2010. godine, u kojoj smo, da je bilo pameti, mogli slaviti desetogodišnjicu pobede nad dokazanim „silama mraka i bezumlja",, preciznije rečeno, nad režimom Slobodana Miloševića, pamtiću, između ostalog, i po jednoj knjizi. Bez namere da detaljno analiziram njen sadržaj, napisao sam nekoliko rečenica koje bi trebalo shvatiti isključivo kao preporuku za čitanje.
Ulje na vodi je nova knjiga istoričarke Dubravke
Posle svih gnusnih afera u srpskom zdravstvu, a potonja sa citostaticima je monstruozna, ostavku Tomice Milosavljevića ne bih smatrao moralnim činom. Ona je pokušaj ''bekstva od odgovornosti''.
Samo dan ranije, premijer Mirko Cvetković je izjavio da nijedan ministar nije radio loše i da on na njihov rad
Da li će slepi i slabovidi mališani u Srbiji početi da pohađaju redovne, a ne, kao do sada, specijalizovane škole, što bi, pored finansijskih ušteda, konačno značilo realizovanje ideje inkluzivnog školstva, zavisiće isključivo od nadležnih državnih institucija, pre svih Ministarstva prosvete.
Nakon jednog slučajnog susreta koje je preraslo u prijateljstvo između Aleksandre Vukovojac, profesorke razredne nastave iz Zrenjanina, i Slavoljuba Epifanića, njenog slepog sugrađanina, informatičara i edukatora, stekli su se praktični uslovi da deca sa oštećenim vidom idu
Ne znam da li su Boris Tadić i njemu potčinjeni državni i stranački hohštapleri slušali današnji „Kažiprst", ne znam takođe da li su to učinili neki blogeri sa B92 blog platforme, a ako jesu, možda su, uprkos čvrstoj odluci i slabim plućima, ipak poželeli da zapale cigaretu, jer u studiju sa Danicom Vučenić nije bio ni Tomislav Nikolić, ni Vojislav Koštunica, ni Velimir Ilić, nego žena pred kojom bi svi zajedno trebalo da se postide.
Za one koji nisu slušali današnju emisiju,
Srbija ne želi u Evropu, kao što čitaoci ne žele da čitaju duge tekstove.
To su dovoljni razlozi da se još jednom sretnemo na ovom mestu i u krajnje svedenoj formi pogledamo činjenicama u oči.
Ako je pravna država ideal demokratije, a to znači osnovni uslov Evropske unije za njeno proširenje, da li predsednik Republike, gospodin Tadić, koji je onomad zaista podneo Kandidaturu, a nedavno napravio dva koraka unazad tako što je priznao pred celokupnom javnošću da ne poštuje uvek odredbe Ustava svoje zemlje, govori istinu kada kaže da Srbija postepeno
Druže predsedniče,
First of all, nadam se da mi nećete zameriti jednu tako normalnu stvar kao što je poštovanje nekih pravila, makar ona bila pravopisna, i da ćete pravilno razumeti jezik i stil mog nepresušnog optimizma, usko povezanog sa prvorazrednom idolopokloničkom namerom da dan vašeg rođenja, 15. januar, javno predložim za Dan optimizma u Srbiji.
Druže predsedniče,
U znak sećanja na hladnu sarajevsku zimu i dan kada ste u toplim jaslama prvi put optimistično i prkosno zaplakali,
Kada su se prošle jeseni gradjani ove prilično prljave države odazvali pozivu Ministarstva za zaštitu životne sredine i uzeli učešće u akciji "Očistimo Srbiju", verovatno su bili vođeni nekakvom građanskom odgovornošću i željom da sredina u kojoj žive zaista bude ekološki pristojna.
I tada je bilo izvesnih kritika na organizaciju cele akcije kao i sumnji u (zlo)upotrebu finansijskih sredstava za potrebe akcije, zašto su nabavljene ove, a ne neke druge kese za đubre i sl.
Ali, nikome, siguran sam, nikome ko je tada, makar zbog društva i zezanja uz ekološki
U Zagrebu je juče održana Parada ponosa zbog koje cela zemlja može biti ponosna. Sve je proteklo bez incidenata, u mirnoj i tolerantnoj atmosferi, uprkos činjenici da je jedna minorna desničarska stranka u vreme trajanja parade održala svoj protestni skup. Hrvatska je pokazala da se i na Balkanu mogu poštovati ljudska prava, da se može ići u korak sa civilizovanim svetom.
Sasvim suprotno, Srbija je prošle jeseni, uoči beogradske Parade ponosa, koja je kasnije odložena, u svet poslala poruku da nije bezbedna zemlja, da je nasilje na njenim ulicama pod zaštitom