gost autor: stefan hauzer

-  Polusezona !? Već ?!

Odmah da vas obradujem,ovo će biti kraći tekst od prethodnog. Tačno smo na pola sezone! Ova, kao i svaka prethodna ,nam je isporučila par iznenađenja; sekundari Detroita ili kompletna odbrana Dalasa. Bilo je i srušenih rekorda , jer u američkom sportu sve je statistika! Demarko Marej,trkač Dalas Kaubojsa, je prvi čovek koji je istrčao 100+ jardi u prvih osam utakmica u sezoni i pitanje je hoće li uopšte stati „samo na tome“. No,da krenemo od početka:

Ko bi rekao da ustvari imamo mnogooogo više sreće nego što nam se to obično  čini. Imamo toliko sreće da živimo u kosmosu baš fino podešenom za život. Prefino, moglo bi se reći. Da je kosmos samo malčice, malčice, malčice ...malčice drugačije naštelovan, ne samo da u njemu ne bi bilo života, vjerovatno ne bi bilo ni zvijezda, planeta, ni lige šampiona.

Mnogo volim ovu pjesmu. Odlučio sam se da baš  ona bude moj prvi prevodilački pokušaj. No, izgleda da je to bio prevelik zalogaj za mene. Ili barem pretvrd. Nije da ništa nisam uspio da uradim. Štaviše, imam dvije verzije prevoda (slobodni stih i djelimična rima, bez uključivanja prvog i zadnjeg stiha strofe u nju).

Možda su neke pjesme praktično neprevodive u smislu zadržavanja originalne strukture rimovanja, baš kao što su i neke diferencijalne jednačine analitički nerješive.

Insistiranje na tom zahtjevu  dovelo bi do drastičnog karikiranja i rogobaćenja smisla i duha originala. Pošto među blogerima ima onih visprenih sa riječima i stranim jezicima, ovom prilikom molim sve  koji se nađu sposobni da se nose sa prevođenjem ove elegične pjesme za pomoć .

Hvala.

gost autor: martin krpan

 Godine ko srne, nestaju u bijegu;
uspomene sad su, poljupci u snijegu. Buahahaha

Zvuk ploče koja škripi i postavlja stvari na svoje mjesto.

Da ti je loše, veoma loše, znaš i po tome što više nemaš  nikog da ti donosi loše vijesti, već moraš lično da odeš po njih. Ili ih, kao ja, jednostavno, namamiš da ti same dođu... Ali prije toga obavezno naučiš da ih sačekuješ.

 (sve mi se čini da je vrijeme za jedan muzički blog)

 iako potpuno nedužan za sve je kriv anfieldroad...

easy

 gost autor:  anfieldroad

 Nije lagan zivot napolju. Narocito ako vas tamo posalju nezeljene okolnosti i ako cela stvar nije bas ono sto ste zamisljali od svog zivota.

 ok, Žone, evo ga!

Ovaj naslov predstavlja  parfrazu rečenice Cijela Moskva voli Harmsa iz priče Moć Gubilišta (1997) Viktora Jerofejeva

Tko sa svojih dvadesetak godina nije slušao ekstremnu (gitarsku) muziku teško da će naći išta smisleno u ovom tekstu. No, ok, ni smislenost nije suština blogovanja. A mism i ta suština, kao da znamo o čemu je tu zapravo  riječ... A, evo ga i - konkretni i pomalo atipični  povod ovog bloga:

Smrt, razaranje, rat i njegovi ožiljci ... te autohtoni domaći death metal kao soundtrack stradanja jednog naroda.  Ujedno i ventil za oslobađanje od frustracija koje  to stradanje donosi.