Džinovska Zlatna Glava Boga - Mebius, scena iz Inkala
Prije neki dan se na blogu “zakačih“ sa vrapcem-u-stijeni oko ograničenosti (navodno mog ;)) poimanja potencijalno mogućeg Boga. Pošto se to zbilo na blogu krajnje tužnog i nesrećnog povoda, saglasismo se da tu raspravu nastavimo na nekom prikladnijem blogomjestu, gdje će sveopšte filozoFisanje, metamuđenje i ritualno premlaćivanje prazne slame ljubičastim vibratorom, a uz sav spektar nekonvencionalnih argumenata kakav je recimo najsvježiji ontološki dokaz o Njegovom postojanju - Jusa je prvi! Jusein je prvi! ... Ima Boga! Ima Boga! – Duško Korać/RTS, djelovati prikladnije, smislenije, gotovo poželjno...
Jim Williams
Jednom prilikom upitan kako bismo na drugim planetama prepoznali život bez jasne predstave o tome šta život zapravo jeste, NASIN astrobiolog i fizičar Christopher McKay je odgovorio - We don't need to define it in order to be able to find it.
Bane Jevtić je samostalni umetnik (glumac, slikar, pisac), koji se već tri godine bavi nezavisnim art filmom.
Njegov koscenaristički debi “Koža će nam postati siva“ dobio je niz priznanja iz inostranstva (London, Belo Horizonte...).
Trenutno u planu ima realizaciju novog art film MALEŠ, sa zanimljivom pričom, vrlo atraktivnim glumicama, dobrim scenariom ... Sve je spremno za snimanje osim "tričavih" 7.000 dolara.
o samom filmu - MALEŠ
gost autor: stef
JJ Watt je najbolji igrač u ligi! Nadčovek! Najdominantnija atleta u sportu!
Da, on je jedan od onih debelih likova, opuštenih stomačina, što guraju jedan drugog ili ga tako zamišlja Gospođa Klara?
Ne, on izgleda kao glumac za Supermena; a možda je on i zaista s planete Kripton? U svakom slučaju, verujem da je čoveka sličnom JJ Wattu zamišljao Joe Shuster, kada je nacrtao prvog Supermena/ 2metra i 130 kilograma mišića. Sad zamislite takvog čoveka koji ima odraz od 37 inča, pretrči 40 jardi za 4,8 sekundi i iz mesta preskoči 120 inča; zver!
U ova predrevolucionarna vremena ( a kad će revolucija - ne znamo) valjalo bi malo uvježbati i obnoviti repertoar borbenih kancona i jurišnih popjevki.
Otkud sam se sad toga sjetio? Pa ima više od trideset godina kako nisam pokušavao... otkad mi nije padalo na pamet ... još kad sam kao dječak od nekih 12 godina, išao u posjetu babi koja živi u gornjem dijelu grada, i usput izvodio jedan mali mentalni eksperiment.
Poslije sve ove nervoze oko Grčke, baklava, ćeten alve, bloga punog piva, valja se malo posvetit i tjelovježbanju.
Godinama unazad praktikujem dva ritualna zujanja po youtube-tu. Prvi se sastoji od toga da otvorim neku omiljenu muzičku numeru, a onda krenem niz ponuđene bočne predloge, što se brzo izmetne u totalno nekontrolisano račvanje, niz koje na kraju završim na desetoj diestinaciji, a nerjetko i nabasam na pažnje vrijedno muzičko otkriće.
Drugi vid zujanja je vezan za gvozdene sportove, i takođe se zasniva na neplanskom pristupu, mada cjenim da bi vas tako “upecani“ XXX(L) prilozi manje zanimali :)