I odmah ograda i pojašnjenje:
Ovo nije nikakvo osporavanje zasluženosti titule svjetskog prvaka za fudbalsku reperezentaciju Srbije do 20 god. (čak naprotiv) , pošto lično smatram, iako je moje mišljenje skroz irelevantno, da ju je ona više nego zaslužila uloženim trudom, stavom i pokazanim kvalitetom.
Ovdje je riječ o metodama analize “sporne“ situacije, odnosno diskusiji koja se povodom nje povela na freehendovom blogu. Kao što sam tamo naveo ovo je čisto stvar tehničke problematike i etike. A pošto sam već posegao za tom teškom sintagmom, onda moram i da se do kraja ponašam u skladu sa normama koje ona nameće. I da priznam da vjerovatno nisam bio u pravu u svojoj prvoj procjeni.
Burning Spear
Sa svojih 20 godina, od vascjelog regea znao sam i slušao samo Marlija. Mada, nije mi ni tada smetalo da, u prolazu, čujem još po neku stvar semaforskih boja. Štaviše, znalo je i da mi zaprija, ali jednostavno nisam se primao na taj zvuk. Sve je to prolazilo pored mene kao jalov vjetar kroz neoplođene voćnjake.
A onda mi je u posjed dopala kaseta na kojoj je pisalo samo jedno veliko i ništaneodajuće GONG. Bila je to kompilacija koju su moja starija braća od tetke, inače veliki ljubitelji regea, sabrali sa svojih omiljenih live ploča. I bila je to jedna od onih kaseta koju sam, mjesecima kasnije, vrtio do izlizavanja.
L’œil du silence, Max Ernst
Zamislite (ako već nećete praktično da probate) tri tačke na listu papira, raspoređene kao tjemena jednakostraničnog trougla. Ne, ne , ne radi se o masonskim simbolima...
... iliti par riječi, i pokoja slika više, o psihodeličnom slikarstvu. U svakom slučaju - obećavam prilično šaren blog.
Nicolás Rosenfeld - Karlos Kastaneda
Sjećate li se filma “Over The Top“ iz 1987. sa Staloneom u glavnoj ulozi? Ono, skroz šablonska holivudska priča, koja sem upoznavanja šire laičke javnosti sa svijetom profesionalnog obaranja ruku (armwrestlinga) nije imala ama baš nikakav opštedruštveni značaj.
Ustvari, pozadina te priče, odnosno čovjek koji je inspirisao scenariste za lik glavnog junaka (Lincoln Hawk-a), daleko je zanimljiviji od Silvesterove uloge. A taj, na prvi pogled sasvim običan čovjeka, fizički daleko manje atraktivan od mišićavog Rambeta, zove se John Brzenk.
Vjerovatno da postajem pomalo naporan sa pričom o DMT-ju, ali cijenim da je (bar) ovo javljanje bilo vrijedno čukanja po tastaturi.
O čemu se zapravo radi.
Već sam nekoliko puta na blogu spominjao kako bi interesantno bilo čuti o DMT iskustvu slijepe osobe. Par godina unazad vršio sam i istraživanje po netu u tom smjeru, ali sem zapitanosti i zainteresovanosti slične mojoj nisam naišao ni najedno konkretno svjedočenje.
A onda, prije par dana, naletih na ovo:
U jednoj brzopoteznoj šankovskoj razmjeni mišljenja sa mlađim sinom dr zurinog oca, saglasih se da je moje prezentovanje nesvakidašnjosti DMT vizija ovdašnjoj blogopublci imalo bitne koncepcijske manjkavosti. U najopštijem, umjesto da dam uvodne napomene, istorijski osvrt i osnove tekuće problematike, ja sam odmah krenuo sa egzaltiranim izvješćem pravo iz centra ekstaze.
Zato ću ovim tekstom pokušati da ispravim navedene propuste i da retroaktivno pojasnim stvari. Ujedno, to će biti prilika da bez nekog posebnog povoda ponovo pišem o svojoj omiljenoj temi :)
Leonardo: Prikaz dijelova ljudskog mozga
We are not human beings having a spiritual experience. We are spiritual beings having a human experience. - Pierre Teilhard de Chardin
Jeste, znam, ovo je trebalo da bude X jubilarna ( i retrospektivna) hazart izložba, ali ... veliki broj vaših radova je volšebno poisparivao sa stranica ranijih blogova.
Tako da odlažemo to za neki drugi put, kad se izorganizujemo ... do tada:
kafa i keramika