Evo ga, kao što sam i obećao :)) 

Pretpostavljam da su malobrojmi oni muškarci ovdje na blogu, a i šire, koji se ama baš nikad nisu oprobali u obaranju ruka. Takvu pojavu zasigurno karakteriše stepen vjerovatnoće ravan negledanju bar nekog od  crtaća sa Duškom Dugouškom do napunjenih 14 godina .

Pod kolektivnom svješću obično se podrazumjeva zajedničko znanje, iskustvo, moral, skup običaja i vjerovanja koje dijeli neka grupa, odnosno, zajednica ljudi. Kolektivna svjest predstavlja naš (fundamentalni) mentalni referentni sistem, čije nam je ustrojstvo poznato i blisko, i unutar kojeg se osjećamo sigurno - kao svoji na svome. Ono je produkt, ali ujedno i kohezioni faktor jednog društva.
Reklo bi se da nam je ovakvo definisanje pojma kolektivne svijesti, kao par exelance noumenalnog entiteta, iako dato u krajnje apstraktnom obliku, sasvim blisko i prihvatljivo. Ono se odlično uklapa u našu sliku svijeta.

Atomska bomba, kolonjska voda „guči" , rebrasti prezervativi, vijesti na CNN, letovi na Mars - sva ta šarena čuda nisu ni dotakla onu vagu na kojoj se mjeri suština svijeta.

Viktor Peljevin , " Sveta knjiga vukodlaka"

Znate ono kad je frka na poslu, rokovi ističu, a još tol'ko toga treba da se završi, i onda neko kaže - dajte ljudi, da vidimo šta nam je prioritet u ovom trenutku.
- pa sve je prioritet!
Ok, znači - prioriteta nema

E, tako i ja, zadnjih dana, ima

Partizan je, noćas,  po sedmi put postao klupski prvak evrope u vaterpolu, nakon 35 godina odsustvovanja iz velikog finala.

Milionski vrijedan projekat, kluba iz okoline Đenove, osmišljen da do proslave  stogodišnjice kluba (2013.) postane najtrofejniji tim u Evropi, se razbio od nešto što je finansijski nemerljivo.

Vaterpolo škola Partizana je jedna INSTITUCIJA svijetskog kalibra, i ja  kao bivši vaterpolista imam prema njoj Oonoliki rispekt ...

Drago mi je da su moji novljani ( na obje strane)  na najbolji način  demonstrirali  šmek bokeške škole

Juče, u novinama, nabasah na jednu sliku. A možda je i ona nabasala na mene ...

Dostojevski - naslikao Ernesto Sabato

Znao sam da je posljednjih petnestak godina svoju umjetničku žeđ gasio slikarstvom, ali nisam imao prilike da vidim išta od njegovih slika.

Kao pisac, za mene,  je bio  jedan od najvećih ... ikad. Krivo mi je bilo što ga nismo ispratili, onako kako  to ovdje, na blogu, obično zna da bude

Iako je sportska medijska pozornost, ovih dana, s razlogom, usmjerena ka tenisu, a politička, naravski, ka senzacionalnom ... freehendovom VIP promaknuću, teškoatletska sekcija sportske redakcije bloga B92 je našla za shodno da se oglasi jednim, nadam se interesantnim, prilogom.
Povod za to je nedavno obaranje svjetskog rekorda u mrtvom dizanju (460 kg) od strane stamenog Islanđanina Benedikt Magnusona, o čemu sam već dao sažeto izvješće kod strongmena (kako je i red, jelte) na blogu.

Otvaram izložbu VAŠIH omiljenih omota muzičkih albuma.

NOTE: zamoljavamo vi da kao ilustracije  vaših najdražijih naslovnica nosača zvuka ( a ne naslovnica najdražih nosača zvuka ) kačite slike, a da se za dodatno podcrtavanje muzikom služite linkovima, kako blog ne bi ponovo zatrokirao kao onda sa basovi.

zafaljujemo 

U zavisnosti od onoga što podrazumjevate pod satanizmom, gornji naslov vam može zazvučati kao oksimoron ili pak kao pleonazam. A i sam ljudski lik često umje da se javlja sa vučjim avatarom, tako da je najbolje za dalji tok ovog teksta dobro pretresti i (re)definisati pojmove s kojima ćemo baratati.

Kao što je religija imanentna gotovo svim ljudskim civilizacijama, tako je i za svaki posebni pantenon bilo karakteristično postojanje nekog božanstva koje je oličavalo

( gle, ponovo naslov na engleskom !?)

Ne znam za vas al' ja mnooogo volem BAS(S). Ili kako je to jedan moj dobar drug, svojevremeno,  mudro sročio - Najbolja stvar na svijetu je bas gitara !

E, jes malo pretenciozan naslov za jednu priču iz istorije bodi bildinga od tamo neke davne 1972. ali pokušaću da isti opravdam - upravo pričom.

Ovo je samo  jedan od onih epskih duela kakve svaki sport ima u svojoj istoriji ...