Pouke koje mladi ljudi poslednjih nedelja mogu da izvuku iz medijskih izveštaja počinju da liče na one iz 90-tih. Osnovna pouka je da se sve može srediti ako imaš dobra leđa u vidu tate, partije, kuma ili prijatelja. Još gora opcija je kada čak i najviši državni predstavnici počinju da se ponašaju kao „tate" koje pretenduju da budu jače od zakona i sistema. Činjenica da se to dešava i u drugim zemljama ne znači da takav sistem treba usvojiti kao jedino moguć, dat i nepromenjiv. Nepristajanje na loše stvari u državi uvek počinje postavljanjem pitanja i njihovim upornim ponavljanjem.
Naša zajednička pitanja o tome kada, kako, zašto i kome se želi dati milion dolara za „sređivanje bruke oko Kovačevića" danas su naterala i tata Borisa da radi nedeljom. Namerno ne kažem Predsednika Tadića jer su me njegove rečenice u vezi sa aferom Kovačević naterale da poverujem da smo ponovo daleko od vladavine prava, da zakon nije isti za sve i da našim vlastima pravda nije nešto što jeste važno.