U novogodišnjoj noći, ubrzo iza ponoći, moj tata pali lampu na pisaćem stolu, vadi svoj dnevnik koji piše svakodnevno – red ili dva, otvara ga na stranici 1. januara protekle godine, uzima čisti list papira i započinje statističku rekapitulaciju po različitim kategorijama.
Ovu preciznost i posvećenost detalju ja nemam. Ali sada, u danima „između godina“, (zwischen den Jahren), neprestano mi se nameće misao o prijateljstvu, o prijateljima koji su 2007. bili posebno važni, koji su pomogli da godina ostane u ljepšem sjećanju, da život ne bude turoban,
Postoji jedna anegdota, koju rado pominjem kada se povede razgovor o aktivizmu i mogućnostima pojedinca da utječe na promjene. Osobno smatram da je u pitanju Urban Myth, ali priča, istinita ili izmišljena, svakako je vrijedna pomena.
Priča se da je jednom prilikom Gandhija posjetila grupa
Dodato 15.06.: Zahvaljujući Draganu Pavličeviću ispravljam grešku koja mi se u nedostatku koncentracije i zbog istovremenog rada na više poslova, potkrala. Ovdje je, naime riječ o RIZIKU, a ne o KRIZI. Lapsus Memoriae. Ispričavam se čitaocima na nehotičnom navođenju na pogrešne zaključke.
Kineski ideogram za RIZIK [veiđi] se sastoji
Svaka porodica ima svoje priče. Uspomene što se prenose s koljena na koljeno, ravnopravno s očuvanjem prababinog svadbenog servisa ili djedove vojne knjižice, dokumenta neke države koja je davno prestala postojati.
To su priče koje su-izgrađuju identitet porodice, daju joj značaj drugačijosti i/ili posebnosti. Ponekad nas te priče, jednostavno, podsjećaju na svakodnevicu nekih herojskih ili mučnih vremena o kojima smo u školi učili samo u superlativima i opisima sudbonosnih društvenih događanja. To su često osobne priče koje o vremenima značajnih povijesnih događanja