U doba dok su naši životi još bili snažno uslovljeni starim (dobrim?) Blogom, nebrojeno puta sam čula, što od in-, što od outsidera, da je taj isti Blog jedinstven u svijetu. Jerbo nitko nema što *** * imade: blog koji je istovremeno i forum, gdje je preglednost komentara i "tko koga šta i zašto" izvanredna i nenadmašena. Plus jedinstveni design, plus ...

E, pa drage i dragi moji, bacite pogled AMO, pa recite, šta vidite? Je l´ vam nekako poznato? Ne obraćajte pažnju da je najnoviji

Untitled, 1994.

Cindy Sherman

15. Jun - 17. Sep 2007

velika retrospektiva iz perioda 1975. do 2005. u Martin-Gropius-Bau, Berlin - Kreuzberg.

Rediteljka - Glavna glumica - Fotografkinja

Promatračica - Pozerica - Tražiteljica -Propitivačica

or: Is there life before death?

Svi koji samo političke i tekstove s izraženim naučnim ili prosvjetiteljskim smislom smatraju dostojnima jednog bloga, posebno ovoga, predlažem da ne gube vrijeme s trivijalnom razbibrigom koja slijedi.

 gošća autorica: Rafaela Božić - Šejić

Ići u Veneciju kao rođeni Zadranin ima sasvim neke druge konotacije nego ako ste Kinez, Japanac, Rus - ili preciznije Peterburžac, da ne kažem Brodski. Odnos s Venecijom uvijek je za Zadar bio odnos s jačim i krvoločnijim i

Zadnja dva desetljeća svjedocima smo velikih promjena na istoku i jugoistoku Evrope. U razgovorima o tranziciji i njenim posljedicama hvatamo se prvo njenih ekonomskih i političkih produkata i/ili posljedica, neposredno zatim dotaknemo se problematike strukturalnih promjena (npr. zakoni i institucije, njihova (ne)primjerenost, (ne)djelotvornost, čak i izostanak prijeko potrebnih) i društvenih anomalija (porast kriminaliteta, odnos prema osjetljivim grupama i manjinama, …). Tak malo kasnije, ali neizostavno, priča krene u smjeru promjena u demografskim strukturama tih društava, koje

Eto, ja zaredala s pitanjima blogerskom društvu. Ovaj put me zanima vaše mišljenje o:

Koje filmove, TV emisije ili serije, knjige i muzičke izvođače biste preporučili strancu koji dolazi u Srbiju i putem navedenih medija želi naučiti nešto o zemlji i ljudima među koje dolazi?

U novogodišnjoj noći, ubrzo iza ponoći, moj tata pali lampu na pisaćem stolu, vadi svoj dnevnik koji piše svakodnevno – red ili dva, otvara ga na stranici 1. januara protekle godine, uzima čisti list papira i započinje statističku rekapitulaciju po različitim kategorijama.

Ovu preciznost i posvećenost detalju ja nemam. Ali sada, u danima „između godina“, (zwischen den Jahren), neprestano mi se nameće misao o prijateljstvu, o prijateljima koji su 2007. bili posebno važni, koji su pomogli da godina ostane u ljepšem sjećanju, da život ne bude turoban,

Nemir je u čovjeku. Glasovi. Događaji. Boje. Dolaze pojave i prolaze kroz čovjeka u velikom gibanju, bruje zbivanja kao zvonjava. Čovjek je uznemiren trajno. I postoji duboko negdje u nama slika, zakopana, potopljena, kao ikona srebrom okovana, u zdencu. Ta slika tiha je kao svitanje na moru kada je sve sivo i kada se ne čuje ništa nego gdjegdje klokotanje vode. To je vrijeme šutnje, kada se čovjek