Dragi moji,  s ponosom  (al baš s ponosom)  pozivam Vas na promociju  u  Kralja Petra 71(u bgd), u utorak, 30og novembra od 19 do 22h. Dozvoljeno je (kao što ste naslutili iz naslova): 1. pušenje; 2. naručivanje pića; 3. naravno kašnjenje; 4. potpuno ignorisanje promovisanog te ispijanje kafa i ostalih pića (ignorisanje filma i uživanje u nakitu, ignorisanje nakita i filma zajedno i vođenje razgovora koji veze s programom nemaju, uživanje u zapitkivanju priređivačice knjige tj mene; 5.  alkohol (uz garanciju da Vam niko neće brojati čaše)... i šta još beše?

 
2013-03-04 13:14:00
Gost autor

GENETICALLY MODIFIED JOURNALISM

ana_radmilovic RSS / 04.03.2013. u 14:14

gost autor: vladan mijatovic zivojnov

komentarisanje na srpskom dozvoljeno :) 

 GENETICALLY MODIFIED JOURNALISM, 13 CLUELESS JOURNALISTS, COUNTRY THAT DOES NOT EXIST AND ENTITY WITH A NO-NO NAME

My daughter wants to study journalism partially because I have behind me some 30+ years of my work in words and pictures being published in numerous newspapers, magazines, periodicals, in few books and one documentary film. I am flattered a bit but also am trying to come across to her to get ready for a super nasty game in todays genetically modified journalism that produces manipulation oriented instant mix articles with politically correct meaningless word stuff that is misleading... or to be more true it is stupid-ifying the populous who bother reading new world order news gibberish.

 
potaknuta sam filmom "sex traffic" koji je rađen po  scenariju abi morgan 2004, u britaniji. 
pre nekih mesec dana sam gledala naš film "sestre" (nisam znala, do juče da je priču pisala milena marković  sa 17 stručnih konsultana - pretpostavljam iz organizacija koje se bave temom) i potresao me je. u dobre namere ne sumnjam, ali ono što me (ni)je iznenadilo je sledeće:  film "sestre"  deluje kao prepričan i pojednostavljen "sex traffic". sve je isto, radi se o dve sestre koje (kod nas iz srbije, kod engleza iz moldavije) tražeći posao u velikom svetu postaju žrtve trafikinga. jedna  se spasi a druga "zavoli" posao, to jest postane žrtva stokholmskog sindroma.
 

bez veze

dođe mi se vratim 

tamo su brda, lepši vazduh (ok obogaćen uranijumom, al se noću lepše spava)

znam, nisam normalna

možda sam u šoku i ne rasuđujem najbolje 

jes' bilo je grozno, 

sad je baš super grozno na severu - taman za jednu seriju  tekstova o tome kako, zašto i koliko je grozno.

(i kud sad da odem kad je najzad počelo nešto da se dešava) 

ok, nije normalno reći "najzad" kad je sranje. a sranje je. i tek će bude

i o čemu ja da pišem sad, u beogradu,  koji me je već smorio 

smorio

 

Najavila sam u prethodnom postu promociju knjige "Tezge pumpe u brdima manastiri" a u međuvremenu smo promenili odluku o mestu održavanja pomenute. Stoga sam dužna da zbog zainteresovanih a i onih koji su se zbog bloga javljali ponovim stvar i dam nove podatke.

Naime, utorak,  27. 11. u 18h u klubu "Ptičica", Cara Uroša 19 (ugao sa Jevremovom) 

Klub je prilično poznat. Promocija je otvorena i za ljude i za novinare (journalists - oposit of people) i jedina je nepravda što ne puštaju pse, dok novinare puštaju a zna se ko je čovekov najbolji prijatelj.

 
2010-06-09 08:40:10
Region| Životni stil

fuj (inregralna :)

ana_radmilovic RSS / 09.06.2010. u 09:40

  neću da se sećam tih ratnih profitera čija je sva moć u tudjoj nesreći,  u tudjem strahu ili tudjoj pohlepi, koji rastu i jačaju na ljudskim slabostima ko djavo, daću sve od sebe da zaboravim da sam sedela za istim stolom i jela sa njima, pila sa njima, da sam ikada imala ikakva posla s njima, neću da se sećam tih polupismenih, tih paranoidnih, prevrtljivih,

 

 

Kada jednom odem sa ovom mesta (koje  i ne postoji) a to će se desiti uskoro one way or another ostaće mi u sećanju  samo:

jedna sunčana terasa u Zvečanu, jedna komšinica

 
2011-01-21 04:29:31
Ljubav

Od rođendana do rođendana...

ana_radmilovic RSS / 21.01.2011. u 05:29

U protekloj, 106toj godini svog života nisam uradila ništa pametno... Koga sam upoznala - bolje da nisam... Izgubila sam i jednog  prijatelja, jes da je bio odvratan i gadan na jeziku al se ovako na konkretnom  pokazao ko pravi  čovek i drug... Omrzla bih sad i ja njega, da me ne ganja to što sam ja kriva -  a ne on.... Slomio nogu dabogda... Na onom nesrećnom Kosovu je bilo lakše... Jesu lopovi al su pošteniji, nekako, nisu iskvareni na način na koji su to ovi laktaši i spletkaroši s kojima gubim vreme ovde.  

 Eto

 

Vozimo se kroz mali grad od jutra do večeri, Sever se smanjuje (nije više velik kao pre godinu dana), a BMW mog vodiča brz, crn, i – razume se – bez tablica. I ponovo ona mrka brda što su potamnela od uglja ili od starosti ili ko zna kakvog crnila što se tamo zapatilo.

Moj pratilac, vodič ili osoba od poverenja priča mi o ratu i o tome kako su odbranili Sever, on i njegovi prijatelji. Vođa ga je razočarao i prešao na drugu stranu. Ne pitam na koju, to su ionako stvari o kojima ne mogu da pišem – ne želim da slušam. Što se više opirem, pratilac mi više priča. Mrzim taj zakon akcije i reakcije. Mrzim sve zakone fizike. Možda da pokušam da budem napadno zainteresovana za svaku božju tajnu? Možda će ga to odbiti?

 

 „Trebalo bi da krenem. A magla je. Da krenem na železničku stanicu;  kupim kartu za voz; uđem u grozni vagon; sedim, posmatram ništa kroz prozor. Onda  se nađem pred kapijom zatvora, tamo pokažem dokumenta. Vadim sve iz torbe. Smeškam se stražarima. Ugledam lice svog sina. Suočim se. Zapitam se gde sam pogrešila...

Svake subote.  Već godinu dana. Nije on kriv, ljubi ga majka. Isti je otac. Njegov. Ili moj? Odustajem.

Danas ću popiti kafu, sledeće subote ću ga lagati da mi nije bilo dobro, ili ću već nešto lagati. Ili ga jednostavno više nikad neću posetiti. Sada mi se čini da bih mogla, mirne duše, da ga ne vidim više nikad. Mog lepog sina. Jedinca. Ubicu...“

 
2011-11-23 14:33:26
Život

"Igrač sumnjivog valcera"

ana_radmilovic RSS / 23.11.2011. u 15:33

 

Čitam, tj upravo sam pročitala nekakva  tri valjda pasusa knjige Žarka Lauševića. u Novostima i snažan neki (mučan i snažan) utisak je na mene ostavilo to čudo od teksta i čoveka. Ono je "šakom u glavu" što bi rek'o Rambo, ali i više, jer ne samo u glavu nego u stomak. Ko je talentovan za jedno, taj ima dara za sve, to je jedan utisak ali najmanje bitan. Jebeš talenat, s oproštenjem, kad on nije nikakva ulaznica a posebno ne ugovor i nema garancije i sva ostala opšta mesta koja bih sad rado nabrajala, kada to ne bi bilo besmisleno.

 

ana_radmilovic

ana_radmilovic
Datum rоđenja:  21.01.1974 Pol:  Ženski Član od:  14.11.2009 VIP izbora:  130 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana