.. a i šta ću ja na Kosovu?
Evo šta želim da kažem:
Tema jeste malo zastarela, svi su već odavno rekli šta su imali da kažu, ali kako sam ja tek juče videla ono u "Nedeljom u dva" osetila sam neodoljivu želju da kažem šta je bez veze u svemu tome. Bez veze je sve, da se razumemo (iako taj Stanković ume da bude i super) - ali evo šta je najviše bez veze:
Najviše je bez veze doći, kao novinar, kod tog tamo čoveka, sedeti u onom lepom (dobro, znam da ima koga nervira - ali da je lep - lep je) enterijeru i imati ne znam ni ja koliko sati za priču
Na početku priče o srpskom Kosovu trebalo bi reći da srpsko Kosovo nije deo Srbije, a posebno nije deo Evrope. Opšte je mesto da se srpsko Kosovo odvojilo od Srbije još mnogo pre nego što su Albanci proglasili nezavisnost nekog svog, takođe nestvarnog, albanskog Kosova. Дакле, не постоје ни српско ни албанско Косово, што (да не буде забуне) још увек не значи да би могло да постоји некакво заједничко, српско-албанско или албанско-српско Косово. А морало би да може. Постоји, наравно, суживот два народа који се међусобно мрзе, али се, ако смем да кажем, чак и воле неком неразумљивом љубављу којом нико не би пожелео да буде вољен. Познају се и не познају у исто време, личе једни на друге иако немају никаквих сличности, плаше се једни других, протерују међусобно, сарађују, тргују, тајно посећују... На Косову све постоји и не постоји у исто време. Једино што је извесно то је да је Косово једна територија која заузима свега десетак хиљада километара, али која у себи прожима толико различитих светова који паралелно функционишу, понекад се чак и не додирујући. Слушајући приче о Косову, човек би могао помислити да је реч о читавом континенту, а не о једној малој покрајини. |
Evo još jednog dela one priče sa početka... gde sam, pokušavajući da pišem o Kosmetu, stigla do nekih Veštica i Cirkuzanata i, u svakom slučaju, nepovratno se udaljila od prve ideje da napišem jednu normalnu kljigu o svom Kosovu... kako to već novinarski svet uglavnom radi, sa nekim reportažma... o čemu mi se uopšte nije dalo da pišem ni da ih sklapam iako ni sama ne znam koliko ih imam u ovom mom laptopčetu... uostalom, uglavnom su i objavljene
Nije mi namera da postavljam tekstove baš svaki božji dan - i da se popnem na glavu ljudima svojom hiperprodukcijom
Evo, ja ću ponovo da zloupotrebim ovo mestašce i da podelim sa vama jednu priču (inače, nisam skriboman, časna reč - pišem samo zato što živim od toga, a živim od toga zato što ne umem ništa drugo da radim)
Dok čekam zvanične rezultate izbora na Kosovu (za sada znam samo da lažu kad pričaju kako su Srbi bojkotivali tu stvar i znam da smo, na sreću dobili Gračanicu, Ranilu, Klokot i Štrpce a, nažalost, izgubili Novo Brdo) i dok mi, moram to da kažem, nije mnogo milo što se baš na dan tih izbora desila i smrt patrijarha Pavla... nisam sujeverna, ali malo je
Umesto predstavljanja - evo par reči o tome kako sam stigla na ovo veselo mesto.
Napisala sam jedan tekst o izborima na Kosovu. Onda taj tekst nije objavljen. Onda sam ga ja poslala nekim svojim prijateljima. Onda su ga oni slali nekim svojim prjateljima. Onda je Mika Antić preko svoje Srpske informativne mreže poslao Boga pitaj koliko mejlova na Boga pitaj koje sve adrese. Onda je moj drug Ninoslav Randjelović postavio taj tekst na neki forum. Onda je Antioksidant uzeo pa stavio tekst na ovaj blog. Posle, ja mislim, dva dana pozvali su me da i ja počnem da "blogujem".
Pošto