Ана је већ помињала Ниједан од понуђених одговора (НОПО), нашу ’штовану политичку странку (кобајаги влашке националне мањине) и ја, имајући на уму Анине хвалоспеве, нећу подробно представљати једну од најмлађих странака у Србији, него ћу сувопарно нанизати четири
Gost autor: St.Jepan
Mmm, da, moje čudne šale...
Evo jedne:
Namerno nisam prekucao.
Seeing is believing!
--------------------
Ali priča o demantiju se tu ne završava, ma kakvi!
Sutradan po objavljivanju, moja mlada prijateljica, novinarka,
Kako postoji (ne)vesela velika verovatnoća da ću u skorije vreme otići na Kosovo da tamo, a u ciilju pravljenja jedne knjige, provedem nekih mesec i nadam se samo mesec dana (mada je Kosovo opasan vir, i bog mi je svedok, jednom sam otišla na tri pa ostala godinu i po dana) verujem da neću odoleti a da ne pišem šta tamo ima. Kako ne bih da se tada bavim s temu ko je fašista, ko počeo rat a čija strina kurva, evo mog BLOGA , (pod pretpostavkom da možda nekoga može da zanima šta ću tamo videti)
Za
Neću kao moj dobri Mikele voditi brodski dnevnik (a bilo ga je divno čitati kada je pisao o Turskoj) ali par reči, pre malo šetnje uzmore moran van napisat'. Krenuli smo, moj prijatelj (hulja, ja također hulja - što bi reko Arsen) autom kroz Kroaciju odmorili u Padovi a onda išli kroz sela neta talijanska do Francije gde smo stali u Nici, zapravo jednom mestašcetu koje pripada Nici gde moj prijatelj (hulja) ima obaviti nekakvi posa' a ja razgledat azurne ulice.
Jedan mali hotelčić (znam, ne kaže se mali pa deminutiv zanjim al nekad se
da probam i ja da kažem svoje i možda spasim dušu, ko zna
ima, naime, jedna sitnica.
Ponavljajući „šta ja ovde radim" Petar će Petrović izaći iz svog stana (ustvari iz stana ljubavnice ženinog oca) na trećem spratu jedne zgrade u blizini Skupštine, pokušaće da pređe ulicu kako bi kupio novine u nekoj trafici što radi celu noć i zgaziće ga autobus „osamdes' trojka", koji inače uopšte ne prolazi tom ulicom. Vozač autobusa, gledaćemo tog dana na vestima, zaklinjaće se da je bio pijan i da je mislio da vozi svoj auto, a ne autobus i moliće nadležne da ga smeste u zatvor i na lečenje od alkoholizma.
Da nisam upoznala Stevana Filipovića mislila bih "regrutacija" mladih fašista. Istina, proveli smo zajedno samo nekih sat vremena, koliko je trajala emisija Radio Beograda u kojoj smo oboje bili gosti, ali dovoljnih sat vremena da neko ko ima 300 godina kao ja shvati da je čovek imao i dobru nameru i talenat, bez obzira šta ko pričao o ovom filmu. Kad kažem "dobra namera" mislim prvenstveno na želju da opomene na fenomen popularnosti fašizma (ali baš fašizma, ne nacionalizma koji može - šta god mi sad rekli - da bude pozitivan) i da skrene pažnju ljudima da taj fašizam i te kako
Pre neki dan, napisao moj drug Ninoslav Ranđelović:
Ljudi dragi, psiholog sam i donekle sam svestan toga da sam covek plasljiv, samoljubiv i sklon uzivanju svakojakih pogodnosti i pocasti koje idu sa mojim radnim mestom. Ipak, znam da sam dobar covek i dobar drug ovim momcicima iz moga kabineta i iz moje stranke. Eto, u poslednjih nekoliko godina, iz budžeta republike Srbije veliki je novac završio na računima nekoliko marketinških kompanija u vlasništvu tih mojih momcica. Ako bas zelite da saznate tacnu cifru bila bi potrebna istraga UBOPOK-a i tužilaštva,