(Ma treba mu zabraniti da ...piše)
Ne,.nisu mi lomili bagrenje sam sam ih polomio,
tu sam je ljubio...˝bosonogu i otetu od sna˝
Noć kao ova, bar liči, zašto od tada sve noći liče jedna na drugu?
Eh, ko će znati..i sneg..,lagano, čini se kao da bi mogao da uhvatim sve pahulje što lebde,kao da pronose neki glas sa obale boja i ne padaju ..već nekako ostaju u vazduhu i kao da čekaju... hvataš jednu po jednu i tako do..... ma, kome je to još važno...
...... "Hej, mali, imaš smešan crveni
"Zaraziti nekog čekanjem
to je najsigurniji način vladanja nad njim,
to znači učiniti ga nepokretnim i bezopasnim zauvek,
i ta obmana čekanja tvrđa je od svakog zatvora
i jača od najjačih bukagija,
jer se, sa mnogo sreće i veštine ,
iz zatvora može pobeći i okova se čovek može osloboditi ,
ali te obmane - nikad ni doveka.
Sve što jeste i što
...
Hej ti!
Da, baš ti!
Vrati se!
Zaboravila si
Svoj lik
u mojim mislima...
Svoje oči
U mojim zenicama...
Svoj dah
Na mojim usnama
Hej ti!
Zalutala si
U mojim snovima
(Nepoznat autor)
...
Loša igra
Loše je ovo veče
... ... ...
Sonet XI
Gladan sam tvojih usta, tvog glasa, tvoje kose
i tako gladan lutam ulicama sasvim tih,
hleb mi ne daje snagu i uznemirava me zora,
danju osluškujem žubor tvojih koraka.
Izgladneo sam za tvojim
"Uvaženi gospodine pukovniče,vojska i narod se kvare"
-rekao je kapetan Brambilla, crven od stida-
blues b...
Zamišljao sam te takoii to ne može da se objasni, jednostavno tako je i gotovo, šta da ti objašnjavam
,
-Kako?
Pa zamisli ,onako i i i ...e pa b. Desi se na primer...
Recimo ,naučiš...
da plivaš ..i može da se dogodi da to ne radiš ...dugo godina.. i kad ponovo
uđeš u vodu i ne utopiš se nego se održavaš na površini...tako je i meni..bilo do tebe,
...
A znao sam da
"Ne podnosim lirske , impotentne , škrte,moralno ogorčene dobričine! Ne podnosim Danteove Beatrice!
Volim starog Lava Nikolajeviča Tolstoja, iako mi je dosadna moralnost njegovih spisa.
A išao je on , kako Gorki piše u "Sjećanjima na suvremenike" , preko polja , na jednoj mu strani uboga dobričina Čehov, na drugoj nekadašnja skitnica Gorki, dok su na polju radile seljanke
.Jedna je bila posebno lijepo nagnuta naprijed, , tako da su joj bliještala bedra ispod suknje.
I usred naklapanja o kulturi upitat će stari Lav sramežljivog Čehova: Jeste li mnogo fukali Antone Antonoviču ( ili kako se već zvaše)?
“Država je ona velika izmišljotina pomoću koje svako pokušava da živi na račun svakog drugog.”
“Zakon - izopačen! I policijske snage države izopačene zajedno sa njim!
Zakon, kažem, ne samo okrenut od svog pravog cilja, već nateran da sledi sasvim suprotan cilj!
Zakon - pretvoren u oružje svakojake pohlepe! Umesto da kontroliše zločin, zakon - i sam kriv za zla koja bi trebalo da kažnjava!”
“Napolje, onda, sa šarlatanima i organizatorima!
Napolje sa njihovim prstenjem, lancima, kukama i kleštima!
Napolje sa njihovim veštačkim sistemima!
Napolje sa čudima vladinih administratora, njihovim podruštvljenim projektima, njihovom centralizacijom, njihovim porezima, njihovim vladinim školama, njihovim državnim religijama, njihovim bespovratnim kreditima, njihovim bankarskim monopolima, njihovim propisima, njihovim ograničenjima, njihovim izjednačavanjima preko poreza I njihovim pobožnim moralisanjem!
I, sad, kada su zakonodavci i dobročinitelji tako uzaludno naneli toliko sistema društvu, neka konačno završe tamo gde je trebalo da počnu: neka odbace sve sisteme i probaju slobodu;…”
"Prvo pismo
Bila je to šuma na slemenu veka,
Septembar, pamtim lišće u boji tvoje haljine
Romb jedne zakrpe, ukrojen pažljivo-
K`o da od njega zavisi neki ubogi smisao,
Odmah i zaboravljen,
dok si govorila:
Slušam kako peva u jajetu ptica,
U njenom je kljunu ključ
Pod zatreperenim jezikom;
a brava-
Nju moraš da izmisliš. A i vrata.
Iza njih je leto. I naše dvogube senke
Venčane na zlatnoj pozadini, zaustavljene
U nejasnom blagoslovu. Volim te.
Trideset i tri puta vek je prstenovao
Ta stabla, ukrojena u nebo
Kao žilice u list, kao nada
U ravnodušnu neizvesnost. Pišem ti
Iz daleke pokrajine, gde se reči vrednuju
Težinom prećutanog, a sećanja dužinom
Varljive njihove senke. Oprosti zbog rukopisa:
Studen oblači šaku iznutra, tesna je
Ta rukavica, pa pokret okleva
Nad naslućenim smislom rečenice,
Nad inicijalom što rubi inje-
Nisam ti rekao: ovde je već zima.
"Айсберг"
"Кто ты, горе или радость,
То замерзнешь, то оттаешь,
Кто ты, ласковое солнце
Или мертвый белый снег?
Я понять тебя пытаюсь,
Кто же ты на самом деле,
Кто же ты на самом деле,
Айсберг или Человек?..."