Građani Srbije treba da budu ponosni jer njihova prebogata zemlja sponzoriše sirotinju poput Richarda Gerea, Angeline Jolie, Nicole Kidman, Tommya Lee Jonesa, Julie Christie...
Drugo ubijanje Zorana Đinđića tema je najnovijeg, 62. broja magazina Status.
Zadovoljstvo mi je što sam se na stranicama tog magazina našao u respektabilnom društvu Miloša Vasića - novinara koga u ovoj zemlji držim najmerodavnijim da piše na temu Premijerovog ubistva. Zahvaljujem javno uredniku Statusa Slaviši Lekiću što se saglasio sa tim da tekst objavim i na ovom blogu na dan ubistva Zorana Đinđića.
Tema mog teksta je jedna „štampana stvar“ koja je ne samo doprinela ubistvu predsednika Vlade Srbije već je prednjačila u prljavoj i bednoj medijskoj kampanji blaćenja sada pokojnog premijera i stvaranju atmosfere koja je pogodovala njegovom svirepom ubistvu.
Od te štampane stvari mizernija je samo činjenica da film o Zoranu Đinđiću koji bi trebalo da bude prikazan na petu godišnjicu ubistva producira kuća na čijem je čelu individua koja je odigrala zapaženu rolu u medijskoj pripremi ubistva („Ako Đinđić preživi Srbija neće!").
Predsednik nam se ponovio. Nabacio je u trećoj godini mandata internet stranicu.
Srbija više nije valjda jedina evropska država čiji predsednik nema sajt.
Stranica je poprilično statična. Komunikacija je jednosmerna odnosno stranica sadrži ono što predsednik države obznanjuje građanstvu. Nema nikakve napredne komunikacije sa građanima, a da ne govorimo o e-governmentu.