Onaj ko poriče holokaust, poriče čovečnost
Holokaust je naziv za sistematsko istrebljivanje Židova koje je za vreme drugog svetskog rata provedeno u Evropi na teritoriju pod kontrolom nacističke Nemačke i njenih saveznika.
Holokaust je imao različite forme, ali je najčešća i najzloglasnija bilo masovno hvatanje Židova i njihovo trpanje u vozove koji su ih dovozili do posebnih koncentracijskih logora - tzv. logora smrti - u Nemačkoj, Austriji i Poljskoj. Deo - najčešće žene, deca i starci - je pri dolasku odmah likvidiran, dok je deo privremeno ostavljen u životu kao robovska radna snaga. Metode likvidacije su postupno evoluirale u masovno gušenje u gasnim komorama, a leševi su spaljivani u krematorijima.
Album: Beogradski glas 11
RAProdukcija 2011. Belgrade, Serbia
Muzika i tekst: Aleksandra Kovač
Autor Stefan Basarić
Zlo mi je već od ovog mora. Putujem bezmalo pola godine. Zamorno je, zaista. Iako sam u Čikagu izgubio dva prsta, fali mi taj grad, vezao sam se za njega. Pružio mi je ono što u svojoj zemlji nisam mogao da osetim. Siguran posao, topao dom, velika i česta primanja. Ali, ostavio sam sve to iza sebe zbog jednog motiva koji žulja sav moj rod već vekovima. Za svakog Slovena ta obećana, nepregledna sloboda i jedinstvo već dugo su izgledali nedostižno. Ali izgleda da nas je početak dvadesetog veka ,sve uzdrmao, uzbudio i prikazao nam onu svetlost za kojom tragamo. Priča se na brodu, slušam često na radiju, a i novine su prepune toga da ujedinjenje Južnih Slovena nije nemoguće, štaviše da se već mesecima detaljno razrađuje plan tog toliko željenog cilja.
Beograd je, nekada, jer ne živim u njemu, a dok smo bili gladni svega, mirisao na zemičke sa tvrdom korom i kožne cipele, na italijansku salamu i farmerke marke ''svinger'', na jeftini Mc Donalds. Na tortu Mona Lisa iz Ruskog cara. Na mirise knjiga iz poznatih knjižara.
Pariz je mirisao na kroasane i Senu, na Šanel 5, Atina na žuckastu prašinu Akropolja i ovčiji loj, na nešto što sebi nikako nisam mogao da definišem.
Venecija je mirisala na more, jod, so. Temišvar na uskršnja jaja.
Rim je mirisao na divan šampon iz hotela Gargantua. A Pešta na ljuti gulaš.
A miris Smedereva, oh, pa to može biti priča o čitavom jednom životu:
Деспот Ђурађ Бранковић (1375-1456)
Мада историја смедеревског подручја досеже дубоко у прошлост, ореол славе ставиће му последњи значајни владар на српском средњовековном престолу, деспот Ђурађ Бранковић.
Ђурађ Бранковић потиче из угледне велможке српске породице Бранковића, чији су преци уживали висока
TAVOLA ROTONDA "ITALIA-SERBIA: COOPERAZIONE BILATERALE NELLA CORNICE EUROPEA"
Venerdì 20 luglio 2012, ore 11.00, Sala Goldoni di Palazzo Gallenga.
Intervengono: S.E. Ana Hrustranovic, Ambasciatore della Repubblica di Serbia in Italia, S.E. Armando Varricchio, Ambasciatore d'Italia a Belgrado e l'On. Riccardo Migliori, Vice Presidente Assemblea Parlamentare dell'OSCE e Presidente Delegazione Parlamentare Italiana.
Odnosi Srbije i Evropske Unije su kroz istoriju poprimali različit kvalitet i karakter.
U Republici Srbiji, za uspešno bavljenje svojim poslom, nacionalne penzije dobijaju sportisti i umetnici. Obe ove oblasti regulišu Uredbe nadležnih ministarstava-sporta i kulture. Zaslužni umetnici mesečno dobijaju 50.000 dinara, a doprinosi za sportiste mogu biti od jedne do tri prosečne plate, s tim što sportisti, osvajači važnijih medalja dobijaju i jednokratne nagrade od 10.000 do 30.000 evra.Nacionalne penzije kao nagradu za razvoj i afirmaciju sporta prima 538 sportista. Samo za umetnike država svake godine mora da izdvoji 2,28 miliona evra.