Poštovani, vašu medijsku kuću doživljavam kao naprednu, liberalnu, slobodnu od reklamiranja opresivnih tradicija tako zastrašujuće duboko ukorenjenih kod građana Srbije, i čak voljnu da radi na tome da se te tradicije iskorene. U vezi sa tim, nameće se pitanje - zašto reklamirate opresivne, patrijarhalne, abrahamističke (fer sam i ne napadam isključivo hrišćanstvo) i nadasve mizogine tradicije koje su i bez vaše pomoći zastrašujuće duboko ukorenjene u mentalitetu građana Srbije? Zar nema dovoljno drugih medija više nego voljnih da obave taj prljavi posao? Pričam o tekstu
(Odmah da kažem, nisam čitala knjigu iz prvog dela ovog naslova, mada ne sumnjam da bih uživala u njoj.)
Ne mogu da kažem da nemam predrasuda prema medijskim kućama. Neke smatram boljim nego što se ispostavi da jesu, pa se razočaram; od nekih očekujem sve najgore, pa se prijatno iznenadim. Ali to što imam predrasude ne znači da im neću dati šansu. Dobro novinarstvo cenim bez obzira na to gde na njega naiđem.
Pink nemam naviku da gledam, ali nisam izbrisala kanal na kome se nalazi i uvek kada prebacujem kanale pogledam i šta ima na Pinku (obično
Razgovor sa jednim velikim ljubiteljem životinja:
ONA: Ja ne podržavam ubijanje životinja.
JA: Kupuješ li meso?
ONA: Kupujem.
JA: Znači, podržavaš ubijanje životinja.
ONA: Ali ne, ne razumeš, ja ne podržavam ubijanje životinja.
Ali da krenem od početka, redom koji naslov nalaže. Vegetarijanci me nerviraju na dva načina, prvi je tipičan za njih i vegan(c)e a drugi je specifično lakto-ovo-vegetarijanski.
#1: Žale se da su ljubitelji mesa uvek tako neprijateljski nastrojeni prema njihovom izboru. Ovo se odnosi
Split i Beograd - bratski gradovi. Braća po gradonačelnicima, a gradonačelnici - braća po odgoju. Jedan ne bi da gleda osobe drugačije seksualne orijentacije na ulicama jer je tako vaspitan, a drugi ne bi da gleda osobe drugačije nacionalne pripadnosti u svojoj familiji jer je tako odgojen. A kakvi li su tek oni nevaspitani i neodgojeni?
Mada se čini da je odgovor na ovo pitanje očigledan, izgleda da nije tako. Prkoseći gramatici, logici i biologiji, ljudi će dati najraznovrsnije odgovore na ovo pitanje - počevši od klasičnog odgovora da ženina materica pripada fetusu, do hard-core fašističkog odgovora, otvorenog ili implicitnog, da ženina materica pripada državi. Egzotičan i ređe spominjan odgovor je da ženina materica pripada - njenom seksualnom partneru.
Posle abortusa kao uzroka bele kuge, obrađenog u prethodnom blogu, sledeća u nizu floskula o abortusu koje "dobro" zvuče a nemaju veze sa logikom
Neda Ukraden je bila jedna od zvezda na nebu mog detinjstva. Ova pesma je sa jedne narandžaste kasete koju sam znala napamet. Nekako mi je dirljiva ta prosta naivnost onoga što se tada zvalo zabavna muzika. Meni je to lepo, čak i danas, kada sam clever swine.
Setila sam se ove pesme zbog jednog domaćeg filma čija je premijera ovih dana. Njegov naslov, sa svih strana, grubo podseća sve one koji čekaju da je njihovo čekanje možda uzaludno. Sumnjam da ću gledati taj film, ne izgleda