Broj…kvantitet…kvalitet…vreme…duzina…jacina…velicina…ocena…bilo sta…
Nevazno je sta osam predstavlja, kao sto je i nevazno da li je osam godina od ubistva najboljeg medju nama ikada dovoljno dug period da se slucaj arhivira. Nevazno je, ali je bitno znati da bi pola Srbije volelo da se to desi i da vise nikada ne cuje ime koje im toliko para usi. To bi otvoriloJos malo pa gotovo…par dilema su ostale da budu resene: da li ce Lev ponoviti Klinsmanov (ne)uspeh od pre cetiri godine, da li ce Miroslav biti #1 ever- bolji od Zube (nadajmo se da istorija nece biti bas toliko okrutna), da li ce Forlan sa Suarezom imati snage da ipak totalno prizemlji u jednom trenutku poleteli Manshaft i time njihovo ucesce svede na razumnu meru i na kraju sta ce se prvenstveno vikati: Hop hop Holland ili E Viva Espana…iza tih pitanja, ostaje i otvoreno da se vidi da li ce Vesli Sneijdera sreca i odbici pratiti do samog (k)raja, da li ce Villa biti spanski Paolo Rossi
Skoro nesto imbeciilnije nisam cuo i video…i to u moru svakodnevnih imbecilnosti kojima smo zatrpani. Ova je svakako mnogo benignija od svih crnih hronika, zlostavljanja dece, korumpiranih lekara koji truju pacijente neumernim dozama citostatika, majstorima pranja novca i…tako dalje, tako dalje…
Upravo ta, uslovno receno, benignost me je naterala da je pomenem, da cisto ne ostane nezapazena.
ENDE…
Kako pocelo, tako se i zavrsilo….Tuzno, razocarano, bezidejno, kukavicki, malodusno, neborbeno, nesrecno…Sve ili samo ponesto? Ni jedno ni drugo….
Nedovrseno…kao seks tokom kog se javljate na telefon...eto tako…nema nazad…
Mala, relativno “nova” al istorijom svakako bogata, drzava Srbija je svoje “prvo” ucesce na Mundijalu zavrsila pre nego su i pocele kombinacije oko toga koga cemo da oderemo u cetvrtfinalu, posto smo Amere vec prosli…to smo znaci vec bili obavili.
Realno, tog jutra nista nije slutilo da ce se nesto kasnije plakati,
Prvi deo drugog poluvremena Mundijala je iza nas…sa manje vise ocekivanim ishodom…tacnije potpuno ocekivanim. Iako je Chile igrao jedan od atraktivanijih fudbala tokom prvog dela turnira to je bilo manje nego potrebno da se cak i rezultatski tesko oprosti od Mundijala, na kome je sasvim finu epizodu imao. Meksiko takodje, s tim da je prilicno ostecen/pokraden. Slovaci i Japanci idu kuci kao heroji (za sebe); u Americi se fudbal ponovo (i dalje) smatra dosadnim sportom i tako ce biti do 2014 kada ce promene uslediti na dve nedelje dok se ponovo ne vrate kuci; Korejci se pridruzuju sunarodnicima
Prva nedelja Mundijala je iza nas… I?
Del Boske ce moci samo u Real da se vrati, ali kao treci pomocnik Murinja, Maradona je lepo poceo i za sada jos lepse nastavio…sto nas vecinu veoma raduje, Dunga ljubi noge Maikonu, Forlan uziva u Jabulaniju, Bafana Bafana ce biti prvi domacin koji nije prosao grupu pa ce Pereira da se vrati na daleki istok, Domeneck je ucinio uslugu Vijeri i Benzemi, Slovenci su poslali razglednicu Hrvatima, Kapelo je zaboravio da ponudi britansko drzavljanstvo Toldu, Japanci i Grci slave kao da su osvojili Mundijal, Amrikanci uzivaju u svojim zabludama, CR9
Bez namere da pokusam da edukujem i da pretenciozno objasnjavam opsta mesta u istoriji filma/kulture/zivota, ipak smatram da je za generaciju koja se ne seca kumrovackog Marsala i koja misli da je Kinoteka aneks obliznjeg kazina u Kosovskoj ulici, neophodno da se upozna sa sinopsisom (by Wikipedia) Bergmanovog klasika iz 1957.
UEFA Liga sampiona ili Deklaracija o Srebrenici…Slavica Djukic Dejanovic ili Wayne Rooney…Nemanja Vidic ili Ivica Olic…Misel Platini ili Aleksandar Tijanic…Narodna Skupstina ili Alianz Arena…Boze pravde ili himna lige sampiona…i sve to u 20:45 na nacionalnoj televiziji, projektu za ciju je realizaciju iskamcena pretplata.."na dobrovoljnoj osnovi", naravno…...Gde, ako uopste, postoje takve dileme?
Pobeda…neko ce reci prva, neko drugi jedina za sada, a naci ce se verovatno i gomila onih iskrenih zlobnika koji ce konstatovati da je i bilo krajnje vreme…
Dakle, oba doma americkog Kongresa su napokon izglasala zakon o reformi zdravstvenog sistema/osiguranja koji bi trebao da omoguci svakom amerikancu da ima zdravstveno osiguranje. Normalno, svako razuman bi se zapitao, pa zar tako i nije ili zar tako bar ne bi trebalo da bude…od modernog drustva, ne tako retko i uzora mnogim drugim, kakvo je americko, to se u najmanju ruku i ocekuje. Situacija, naravno da nije takva i zastrasujuci