29.06. 2013.
Prvo pa... nije muško! Prvu svirku, prvog dana turneje po ne-turističkim mestima, koja će trajati oko 2 nedelje, prekinuo mi je jak pljusak: svirao sam 2:45, a mog'o sam 'ladno još 2 sata (šteta, subota je). Inače, imam iskustva u proceni kada će tačno da počne da pada kiša. Ono, slušam gromove i gledam munje na nebu, pa sviram do poslednjeg momenta, imajući u vidu da mi treba par minuta za brzinsko pakovanje i još nekoliko za bežaniju do kombija.
Ovoga puta sam se preračunao za oko 1 minut, pa sam od radnog mesta do svoje "kuće putujuće" doooobro
Ovo je drugi po redu tekst sa ove turneje (kraj avgusta-septembar).
Prvi: "Zabranjeno ometanje pilota i uličnih svirača"
* * *
5.09.2013.
Danas smo malo i "mrsili". Za ručak smo imali:
- pile, polovina;
- krompirići;
- lubenica (semenki bez), takođe polovina.
Kad naučim bolje da sviram i budem više zarađivao, biće i celo pile i cela lubenica. Do tada samo polovine... :)
Te 1995. godine, SR Jugoslavija, kako se tada zvala zajednica Srbije i Crne Gore, bila je pod sankcijama, koje joj je zbog Miloševića i njegove bagre uvela međunarodna zajednica, tj. UN. Sankcije su obuhvatale i sport, pa je postojala zabrana nastupa svih ekipa na međunarodnim takmičenjima. To je trajalo od 1992 (sećamo se kako je YU vraćena sa EP u fudbalu, pa upala Danska i osvojila ga), a u proleće 1995. nekoliko meseci pre potpisivanja Dejtonskog sporazuma i njihovog potpunog ukidanja, skinute su nam najpre sankcije sa sporta.
Bora Stanković, koji je tada bio
1966.
Bio sam živ* kada je igran Mundijal u Engleskoj. Imao sam tek 2-3 meseca (a engleska kraljica 40 godina i 2-3 meseca). Mislim da u to vreme moji nisu imali televizor, valjda su ga kupili godinu-dve kasnije, tako da nijednu utakmicu nisam gledao uživo ( :) ), a pitanje je da li je tada uopšte i bilo direktnih prenosa na JRT.
Kasnije sam mnogo puta video onaj sporni gol Engleza u finalu protiv Nemačke: https://www.youtube.com/watch?v=0Uhe_l1h3w8
Ovo je treći (i poslednji) post sa turneje avgust-septembar 2013.
1. tekst: "Zabranjeno ometanje pilota i uličnih svirača"
2. tekst: "Nebeski noktić"
* * *
14.09.2013.
"Jel' to ti sviraš ili radio?" - pita me žena, nakon što mi je iz svih uglova razgledala pojačalo. Ja, umesto odgovora, podignem ruke sa gitare na 2-3 sekunde (i, naravno, muzika stane), pa nastavim da sviram...
Kad prolaze kraj mene, mnogo im je interesntno da zagledaju moje koferče, pokušavajući da na brzaka izračunaju koliko para ima u njemu. Poneki, oni iz mlađe generacije, zastanu i bez ustručavanja počnu da broje novčiće. Naravno, ne znaju koliko dugo sam ja morao da sviram za to što je unutra, a ne znaju ni da povremeno praznim kofer. Tako da... nerviraju me njihovi komentari, a obično u odlasku progunđaju kako mi slabo ide.
Napred je, kao vođa kolone, išla baba, Ciganka od oko 60 godina, koju su sledili unučići (pretpostavljam): devojčice
To gore, sa sve smajlijem na
1.11.2013.
- Policija ide, Pakistanci beže!
Ja niti hoću (99,99% sam siguran da neće ništa da mi 'tupe'), a niti mogu: nisam u stanju da pokupim svoje stvari dovoljno brzo kao ti ulični prodavci...
- Dobio sam sokić (ili "sokče", po leskOvački) i uzeo ga, iako je jedna baba bila darodavac. Nemam problema sa nekim vrstama ambalaže... ;)
- Na dva mesta već sviraju, pa za sebe biram kraj (tj. početak) ulice. Nikad ne stajem u sredinu. Tako sam uvek radio, a sećam se da sam jednog davnog popodneva, bilo je to početkom devedesetih, u Knez Mihajlovoj izbrojio