2014-10-05 00:51:58
Istorija| Na današnji dan| Politika| Život

MOJ 5. OKTOBAR

aleksandarkarisik RSS / 05.10.2014. u 01:51

Često previdim te jubileje na blogu. Do sada mi je uspelo samo jednom, da ne omašim, evo sad još jedared. A mislim i da je važno - posle četrnaest godina, i situacijom kakva je sada, to sve deluje dosta obesmišljeno. Ne želim da ovde kukam za protraćenim godinama, izdajom i arčenjem poslednjih ostataka nade građana Srbije. Ali bez toga je teško moguće napisati tekst na ovu temu. Bio sam aktivni učesnik događaja, ne nešto naročito bitan, stvar bi se isto završila i bez mene, ali eto, dao sam svoj skromni doprinos, pa bih ja iz čisto ličnog ugla malo...

 

U neko doba, neposredno posle Prvog svetskog rata, u Jabuku (Apfeldorf) u Banatu, tada čisto nemačko selo, dođe prosvetna inspekcija. Pre „Velikog rata" mali Nemci iz Jabuke išli su u mađarsku školu, jerbo im selo bilo ugarski dominion. Sastavni deo provere bilo je pevanje „Bože pravde" koju su mali Nemci, uz jak akcenat, ipak uspešno otpevali. Jedan od inspektora upita nekog od dečaka da li zna šta je pevao? Ovaj mu kao iz topa odgovori: „Das Razische Isten, áldd meg a Magyart (Racko Bože, spasi Mađare)".

 

Poštovani g. Vučiću,

Ostvarili ste neupitnu pobedu na parlamentarnim izborima. Svoje političke protivnike ostavili ste „u malom". Iako Vaš nestomišljenik, ostaje mi samo da Vam čestitam i svima nama poželim sreću i ostvarenje nadanja koja ste probudili kod ogromne većine izašlih na izbore.

Budući da sada imate faktički apsolutnu vlast, niko Vas više ne može sputati u namerama da u skladu sa Vašom vizijom radite na poboljšanju života u Srbiji i osiguravanju njene budućnosti. E sad, kada smo kod budućnosti, valjda se svi slažu da su deca naša budućnost.

U ovom vihoru državnih problema sa kojima ste se uhvatili u klinč ipak Vam sigurno nisu promakle mnoge humanitarne akcije u kojima se sakuplja novac za lečenje teško obolele dece.

 
2013-12-05 17:47:50
Kultura| Ljubav| Muzika| Umetnost| Zabava

ANNIE

aleksandarkarisik RSS / 05.12.2013. u 18:47

Znate ono, kad se divimo u američkim filmovima kako deca lepo pevaju, glume i plešu? E znate šta? U ovoj postavci deca to isto tako dobro rade kao u filmovima.

 
 

Kada izgladni, organizam počinje da se samoproždire. Prvo šećeri, pa masti, pa manje važni mišići, pa tako do srčanog.

Dakle, nema mi druge, nego da se i ja oglasim povodom ove eskalacije nasilja.
Ima li smisla onda pisati o ovome? Hoće li nasilje u Srbiji prestati kada nas se sakupi deset blogera koji će dići glas protiv sve očiglednije degradacije prava na goli život? Koliko nas se oglasilo povodom mogućnosti lečenja dece u inostranstvu? Pa, ništa!!! Nema nešto više ni akcija preko socijalnih mreža. A bolesnih koji nemaju mogućnosti da se leče, nažalost sigurno ima. Ali, zato se preko noći, po kratkom postupku menja zakon, ili uredba, šta li, o nivou aflatoksina u mleku. Samo, nekako ne mogu da sedim skrštenih ruku. Martin Luter King reče otprilike da je početak kraja života kada prestanemo da govorimo o bitnim stvarima. A neposredna fizička bezbednost moje porodice, prijatelja, mene, pa i svih mojih komšija i sugrađana, baš mi se čini kao jako bitna stvar. A, i nekako mi se još živi.

 
2013-05-24 19:56:24
Kultura| Umetnost| Zdravlje| Život

POMOZIMO GUTI

aleksandarkarisik RSS / 24.05.2013. u 20:56

Ne bih puno o Guti, nekako se nadam da ni ne treba. Dakle, Branislavu Grubačkom Guti, dijagnostikovan je redak oblik leukemije. Čoveku koji je kao retko ko činio da se prokrvi atmosfera u ovoj zemlji, da cirkulišu ideje i optimizam, hitno je potrebna pomoć dobrovoljnih davalaca krvi, kako bi počelo njegovo lečenje.

Neophodni su trombociti A krvne grupe i pozitivne i negativne. Davaoci mogu da se jave u Zavod za transfuziju krvi u Beogradu, kod Hrama Svetog Save, u ponedeljak od 8 do 10:30. Zbog kordinacije dolazaka, mole se davaoci da se jave na telefon  064/271-4666.

 

srb-zrenjanin.jpg

 

Ova država je dozvolila da umre Danica Ćirković. Na pravdi boga.

Građani ove zemlje nisu dozvolili da umre i Tijana Ognjanović. Što se države tiče, mogla je da umre i ona. Danica Ćirković nije dovoljna. Hvala dobrom Bogu, još postoji kritična masa ljudi u ovoj zemlji koji umeju da saosećaju, koji izvlače pouke i koji su spremni da deluju.

 
2013-03-08 14:29:39
Eksperimenti u blogovanju| Život

Ćevap i Apaljać

aleksandarkarisik RSS / 08.03.2013. u 15:29

Jasikovac, mesto na Velebitu, iznad Gospića, sredina osamdesetih godina prošlog veka, objekat JNA. Rano proleće. Ja na grudobranu Republike, zato se tih dana i noći od Vardara pa do Triglava mirno spavalo. Dok se ne snađoh da radim u kantini, imao sam čast da objekat, je li, lično čuvam.

To se mesto od strateški vitalnog značaja (ne bi inače mene baš tamo poslali) nije čuvalo klasičnim stražarenjem već patroliranjem. Patrole su činile dva vojnika i pas. Ja sam se rotirao sa još dvojicom saboraca koji su dužili (uh taj izraz) pse. Ponekad bih bio sa jednim od narečenih, a kadgod bi njih dvojica (sa jednim psom) čuvali miran san nas ostalih. Da l' je tu bio još neko, ne sećam se baš, biće da jeste. No, ova dvojica su važna za priču.

 

ALO BRE, KAKVI STE VI TO LJUDI?

Za mene je počelo dok sam hvatao par dana nenadanog, dobrodošlog odmora. Za neke je počelo po rođenju ili traumama tokom odrastanja, šta li.

Starija ćerka me je zvala i zamolila da joj pomognem oko akcije glede ptica koje umiru u mukama na krovu ili plafonu SPC Vojvodina ( u Novom Sadu poznatijeg kao „Spens", zbog domaćinstva svetskog prvenstva u stonom tenisu, održanog nakon što je objekat sagrađen). Rekoh da ne mogu odatle, da ću sva sva znanja upotrebiti da pomognem čim se vratim. Na sreću ptica, nisam čekan. Družina koja se angažovala oko ove svinjarije, već je rešila problem dok sam stigao kući.

 

aleksandarkarisik

aleksandarkarisik
Datum rоđenja:  24.02.1966 Pol:  Muški Član od:  06.05.2010 VIP izbora:  18 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana