O čemu ljudi vole da čitaju? Znamo o čemu ne vole: o razmnožavanju krompirove zlatice, mašinskim elementima, vodostaje, alamanahe pčelarskih udruženja, o džezu. Na pitanje o čemu pisati ukoliko želite da budete čitani odgovor daju Heraklit, Frojd i Vudi Alen, između mnogih drugih. O ljubavi i smrti.
Ovo je blog koji bi po tom receptu mogao da bude polučitan. Za temu ima džez i smrt.
Čarli Parker (Charlie Parker) zvani Bird je umro kao Toma Zdravković, umoran od života. To je učinio mirno, ne praveći preveliku galamu oko čitave stvari,
Mnogo toga ima da se vidi u Beogradu, naročito ako u njega dolazite iz Maribora. Na primer odlične pekare. Ili lepe beogradske devojke, od kojih mnoge rade u pekarama, mada ih je sve više i u digitalnom marketingu. Kad sam bio mali, baka je imala običaj da me nutka jelom rečima: uzmi, lepo je. Uzalud ju je deda ispravljao, nije hrana lepa nego dobra. Tako su meni lepe i beogradske devojke i beogradski pekarski proizvodi.
Hleb je kabast proizvod, kiflu čovek može da pojede i iz
Uzmimo da na dan-dva poželelite da živite kao junak iz neke knjige, šta bi bilo najlakše? Svakako ne Čendlerov Marlou, ili, još strašnije, bilo koji lik iz dela Dostojevskog. Kafka takođe ne dolazi u obzir iz očiglednih razloga. Ima i lakših slučajeva, ali ono što je često zajedničko mnogim junacima romana, to je da žive sami. Taj preduslov mi se ispunio istovremeno sa završavanjem čitanja knjige pisca koga imam na umu kao idealnog za početnike u disciplini
Osećam potrebu da vratim dug Draganu Đilasu. Bilo je to ovako.
Vreme: negde oko početka poslednje decenije prošlog veka. Ja sam još studirao, Dragan Đilas je radio. Odnosno, imao je zvanje studenta-prodekana na fakultetu na kome sam studirao, Mašinskom. U dekanatu su izmenili uslove upisa u narednu godinu nakon što je ispitni rok već prošao. Tada sam još bio nezreo i nisam shvatao da sam sam kriv što sam knapirao uslov. Osećao sam se pogođen nepravdom. Pomislio sam kako se ona može ispraviti kroz institucije sistema (kao što rekoh, bio sam nezreo), i tako sam se obreo
I
Da li bi čovek koji je u stanju da baci ženu kroz prozor mogao da svira ljubavne balade?
Stan Getz (1927 1991, ts) ovo pitanje nije razumeo kao retoričko. Veći deo svog života je bio postojan u dve discipline: neumorno je maltretirao žene, i podjednako zagriženo svirao balade. Ne bi bilo sasvim pogrešno predstaviti Stanlija Gajeckija, sina ukrajinskih iseljenika koji će skratiti svoje ime kad stupi u svet šou biznisa, kao Stanlija Kovalskog iz Tramvaja zvanog želja. Stanli džez muzičar se odnosio
Odgovaram mnogim opisima.
John Wayne, kada ga lokalni šerif osumnjiči da odgovara opisu sa poternice.
Otkrio sam ko je devojka sa Ipaneme. Nisam morao u Rio. Niti sam je pronašao na netu. Namestila je svoj peškirić na nekoliko metara od mesta gde sam pijuckao hladan nes. Opis ove devojke poznat od ranije - tall and tan and young and lovely - sasvim je lišen detalja. Ovde ih ekskluzivno iznosim.
Kosa joj nije sasvim razborita; ali, na jedan šarmantan
U Norveškoj postoji termin „ukultur", nekultura. On označava radnje koje nisu u redu: zloupotrebe, pronevere, nasilje, kriminal uopšte, no ponajviše se koristi kada su u pitanju finansijske malverzacije. Tamo u Norveškoj vlada stav da nije lepo čak ni kraduckati. Takođe, velika većina Norvežana voli da vreme provodi na skijama. I velika većina Slovenaca voli da vreme provodi na skijama. Možda postoji uzročno-posledična veza, a možda i ne, tek, i u Sloveniji vlada stav da nije lepo kraduckati. Ne znači da u Sloveniji (ili što se toga tiče u Norveškoj) nema lopovluka, nego da ljudi nisu skloni da ove pojave objašnjavaju ustrojstvom sveta, kao da se tu ništa ne može učiniti.
Onaj ko hoće da usvoji sistem vrednosti čiji je amblem bio turbo folk, neće to učiniti zbog turbo folka. Muzika je devedestih bila samo mazivo, a bez mašine mazivo nije ništa više od gomile sluzi koja neprijatno miriše.
Šta čovek da misli o tim devedesetim? Zavisi koji čovek i zavisi kojim devedesetim. Devedesete su imale mnogo slojeva. Osim toga su, kao srednjoškolska pisana vežba, imale početak, razradu i kraj. Razrada je naravno bila najveća
Onoliko koliko sredovečan muškarac može da zna kako je biti porodilja, toliko i svako ko nije sredovečan muškarac može da zna o tome kako je biti sredovečan muškarac. Takvi će sa posebnom nelagodom pogledati film Husbands (Muževi), ostvarenje iz haotičnih sedamdesetih, kada su se još snimali filmovi koji su zaista i govorili o nečemu. Film je zapravo teško preporučiti bilo kojoj ciljnoj grupi: sredovečni muškarci će se naći pred uvidom u bez imalo sentimentalnosti