Milan Nikolić
Šta god mislili o organizatorima, šetnja nema nikakve veze sa tim. Događa se ono o čemu sam pisao prošle godine u tekstu „Datum“ na ovom blogu. Odnos prema Zoranu Đinđiću odavno je sveden na otužni, ja bih rekao sramni, nivo marketinškog slogana. Da je ikada postojao kao nešto kontinuirano, dosledno i jasno definisano, sigurno je da bismo danas živeli drugačije. I naša pozicija, o kojoj nas svakodnevno izveštavaju, bila bi drugačija. Možda bismo i o sebi imali bolje mišljenje. Moguće je da bismo počeli da se menjamo.Ali, ništa od toga se nije desilo. Bilo kako bilo, mart mora da dođe. Planeta se ipak okreće, ma koliko mi verovali da je stajanje u mestu jedino moguće. Znam to i po zvonjavi fiksnog telefona. U martu se uvek setim da imam tu spravu u kući. I svi me zovu u šetnju.
Milan Nikolić
Ne bih žurio sa novim pisanjem, ali rana mi je sveža. I utisci. Najgore je kad u životu pokušavaš da budeš nešto što nisi. Nikakve dobre namere tu ne mogu da budu opravdanje. Setite se samo gospođe Delovej. Volela je cveće, ali ništa više od isplaniranog za taj dan, koji Virdžinija Vulf (Mrs. Dalloway, Virginia Woolf, 1925.) razvija u vremenski neograničenim pravcima, nije. I ja sam sinoć hteo da se igram domaćina, uloge u kojoj sam osvedočeno - očajan. Rezime: gosti su bili zadovoljni, uživali su vinu i toj salati koju sam spremao, dok su
Milan Nikolić
Efekat začudnosti leži u osnovi Brehtovog epskog teatra. Svakodnevno mora postati upadljivo, uobičajeno raste do zapanjujućeg. Katarza, u aristotelovskom smislu reči, ne izostaje, ali isključivo kao intelektualna spoznaja. Breht traži gledaoca spremnog na hladnu, racionalnu analizu. Čoveka koji u pozorište dolazi da posmatra i rasuđuje kako bi iz njega izašao određen, sa jasnim kritičkim stavom.
Ne bih ja tu ništa dirao. Predizborna partijska soap opera hita ka svom zenitu. Uredno podgrejana svakodnevnim novinarskim, papirnatim i televizijskim, analizama. Da sam karakter kao što nisam, sve bih ja to na mute. Ali, ne da onaj stari mazohistički poriv. Jebiga, raslo se u Srbiji. Dosledan sam samo u jednom. Reklamne predizborne blokove eliminišem u sekundi. Doterao sam liniju bacajući se za daljinskim, ako mi nije baš pri ruci, tako dobro, da sad više ne mogu sebe da tešim u fazonu - Nema veze što je para sve manje, taman da se, što bi rekli, ufituješ za proleće!
Milan Nikolić
Da se ne lažemo, sve su nade potrošene, pa je i doživljaj predizborne kampanje u skladu s tim. Ili te je sramota od toga šta šetači po štalama, železarama i rudnicima govore pa panično pritiskaš mute na daljinskom ili, ako si baš dobro raspoložen, smišljaš fore na osnovu toga što si video i kačiš ih na twitter. O svemu tome sam već pisao. Bilo kakav drugi, ozbiljniji, pristup bio bi čista ludost, nepatvorena glupost ili nedostatak iskustva. Gay ili straight sa tim nema nikakve veze.
"A ti dervišino moja, kadija postao, sudiš li, sudiš...Čovek dođe na vlast sa namerom da promeni svet, a promeni sebe...Svet ostane isti a valjalo bi ga iz temelja mijenjati. Samo strah ga drži ovakvijem."
Sreli smo se nekoliko puta. Samo smo jednom "službeno" razgovarali. Tada je, na neko moje pitanje o politici, citirao ove redove iz Selimovićevog romana. I objasnio mi zašto Beograd za njega arhipelag, skupina živopisnih ostrva.
U maju prošle godine moj gost na blogu bio je Marko Omčikus, istoričar umetnosti koji se bavi zaštitom kulturnog nasleđa, savetnik u Republičkom zavodu za zaštutu spomenika kulture. Tema je bila rekonstrukcija Narodnog muzeja u Beogradu.
Godinu dana kasnije, autor, prateći sve što se događa u vezi sa ovom kulturnom institucijom, ponovo piše o istoj temi.
Milan Nikolić
(Izbor: Filip David, Ranko Bugarski, Nikita Milivojević, Stevan Bodroža, Tanja Mandić Rigonat)
"Najopasnije je kad reči izgube nevinost" - od trenutka kada je ostvarivanje ovog Sartrovog upozorenja, izgovorenog u prvoj polovini XX veka, relativizovalo značenje i težinu reči, a samim tim i dela, u Srbiji, otvorena su vrata legalizaciji zločina, gdegod on bio počinjen - u kulturi, na ulici, tv ekranu, supermarketu, ratištu. I nema razike između Nalogodavaca, Egzekutora, Inspiratora i Publike. Sve dok se oni slažu.
Milan Nikolić
.... a može biti bilo gde...
Na područiju cele Srbije, provejava slab sneg...Bruno se vrti u krug i stavlja mi do znanja da želi što pre napolje...Pre dva dana, moj pas je doživeo svoj prvi sneg...Bio je to mnogo lep prizor...toliko da bi ga pokušaj opisivanja samo oskrnavio...
U međuvremenu, saznajem da se Boris Tadić povredio dok