umetnicka impresija obaranja F-117A , koju je autor potpukovnik u penziji Majk Mekgi poklonio pilotu Dejlu Zelku Lt Col (Ret) Mike McGee, USAF
Dvasedet sedmog marta 1999. godine, trećeg dana dejstava avijacije NATO saveznika na SRJ, desilo se do tada nezamislivo, bar iz perspektive agresora. Nad Srbijom je oboren do tada neoborivi avion, 'nevidljivi' lovac-bombarder F-117A. Ovo je priča o - istorijski gledano - jednoj kratkoj epizodi modernog ratovanja, akterima i okolnostima pod kojima se odigrala, ispričana deset godina kasnije i proširena i dopunjena ovih dana.
Kada sam prošli ponedeljak pisao text koji, bar mi je to bila namera, je imao za cilj da čitaocima nedeljnika Vreme predoči kako se - i bar delimično zašto - diže višenedeljna prašina oko srpske nacionalne avikompanije, ovaj poslednji reality show na javnoj sceni Srbije ušao je u samu završnicu: pretvorio se u kratkotrajno ali žestoko prepucavanje sada već bivšeg direktora
Pre nedelju dana, prošle srede (26. septembra) u padu aviona „Lasta“ poginuo je Goran Savić (39), major, pilot Vojske Srbije. Tek po pogibiji, saznali smo mnogo o ovom čoveku vredom svakog poštovanja. Poštovanja ne samo zbog toga što je poginuo i na koji način već zbog toga ko je i kakav bio. I ostao. Saznali smo i kad je rođen i gde, da je ostao bez oca kao dečak kada je ocu bilo – o toliko omiljene ironije sudbine – 39 godina, kao i njemu u trenutku pogibije. Da je majka ostala sa njim i sa bratom, isto kao i sada njegova supruga sa dva dečaka, da žive trošnoj i iznamljenoj kući... i još mnogo toga, uglavnom tačnog, ponešto i netačno. Mediji su se prosto utrkivali ko će doneti što više detalja, makar i banalnih koji će na svaki mogući način pojačati osećaj tuge i žaljenja za poginulim pilotom, oficirom, ocem, sinom, mužem. Pa se tako u želji da čitaocima ponudi što više patnje i herojstva – psiholozi bi verovatno rekli kako bi skrenuli pažnju sa svojih odnosno čitaočevih problema i apatije – jednom dnevnom listu omaklo da na naslovnoj pored udarne vesti naslovljene HEROJ – Poginuo da bi spasio druge objavi fotografiju obnažene lepotice-zečice. I sve to, plus Dulić, Đilas, Tadić i Prosinečki na istom komadu roto papira za 20 dinara.
Goran Savić – Savke (1973-2012)
NAPOMENA: šta mislim o udesu aviona Lasta, ponašanju medija, odlikovanju Vrhovnog komandata, neukusnom pi aru i traženju heroja kao leka za apatiju što pojedinca što društva u celini, napisao sam u nedeljniku Vreme i u posebnom postu na b92. Tekst koji sledi je lični doživljaj ove medijski preeksploatisane smrti koji potpuno ironično delim upravo
Iz dobro obaveštenih izvora bliskih centrima moći danas nisam saznao - niti sam ekskluzivno jer to ide zajedno - da je, em u nedelju em na prvi april kad je obicaj da se ljudi sprdaju sa svim i svacim, konačno osnovana nova nacionalna avikompanija drzave Srbije.