Ponekad dođe vreme da se skinu sve maske i ostale skrivalice. Da se čovek (ili žena) potpuno ogole. Večeras sam rešila da se skinem, deo po deo, pred svima vama....
Ko sam, zapravo, ja?
Pre svega, ja sam Srpkinja i ponosim se time. Zatim, ja sam cura Pravoslavne veroispovesti. Mnogo volim svoju zemlju i svoje sunoradnike. Volim i svoju veru. Ne mislim da smo najbolji, ali daleko od toga da mislim da smo najgori narod na svetu. Vređaju me tvrdnje da su samo i uvek Srbi krivi za sve (još malo, pa ćemo biti optuženi i za pomor dinosaurusa i ptice Dodo). O tome
Sabereš pobede, od zbira oduzmeš poraze i dobiješ... Šta? Dobiješ život! S vremena na vreme podvučeš crtu... Šta sa tom crtom? Ništa. Apsolutno ništa. Svedeš je na broj - 31.
31.03.1282. - U pobuni Sicilijanaca protiv francuske vlasti pobijeni su svi Francuzi koji su se nalazili na ostrvu. Ustanak je organizovan pod geslom "Morte alla Francia Italia anela!" Od početnih slova tog gesla nastao je kasnije naziv MAFIA.
31.03.1889. - Otvorena je Ajfelova kula sagrađena povodom Svetske izložbe u Parizu.
31.03.1892. - Srbija je, kao jedna
Bliži se desetogodišnjica NATO intervencije AlliedForce, u nas poznatijeg kao MilosrdiAnđeo. Ne bih ovom prilikom šta je dovelo do Allied Force-a, niti šta je ko trebalo, a nije učinio... Činjenica je da su upokojeni diktator i NATO alijansa nevine civilne žrtve proglasili žrtvama NATO zločina ili koleteralnom štetom (zavisi koja strana daje izjavu). Moje mišljenje je da nema opravdanja, ma kakvi razlozi bili, za oduzimanje ljudskih života. Da, jesam protivnik ratova i ostalih krvoprolića.
Tog 24.03.1999. sam sa prijateljima koji minut pre početka MilosrdnogAnđela
Ravno pre 5 godina se desio pogrom nealbanskog življa na Kosovu i Metohiji:
19 ljudi je izgubilo život, preko 850 povređeno (uključujući i pripadnike KFOR-a), oko 800 kuća uništeno i preko 4000 nealbanaca proterano.
Do danas zločinci nisu nađeni.
Nemamo prava da zaboravimo!
Moji gosti danas:
1. blogokolega vracarac92 sa blogom:
2. blogokolega Ninoslav Randjelovic sa blogom:
Izbori su odavno bili, novih, izgleda, nema na vidiku (tako bar političari i analitičari kažu). Mada, sumnjivo je meni: potenciranje stabilnosti vlade, VelikeLjubavi međ’ koalicionim partnerima, VelikiBrat... Ako se slučajno desi da se vlada, ipak, spotakne i potom tresne DonjimLeđnimSedalnimDelom o ledinu, tek da vas podsetim šta nam je sve obećano (valja biti spreman...):
U Svratištu ništa novo... Postignuti su još krajem godine neki usmeni dogovori u korist Svratišta sa gradskom vlašću, ali napismeno još uvek ništa... Nadam se da će se produžiti Ugovor o korišćenju prostora u Krfskoj. Jeste da je to usmeno obećano, ali ništa nikome ne verujem dok ne vidim crno na belo iliti zvanično potpisani dokument koji to i potvrđuje.
Prva poseta... davno je to bilo. Zamislite adolescenta u vozu koji se sporo, najsporije na svetu kreće ka granici. Granici koja vodi iz musave Srbije negde. Napolje. U svetlost, valjda. Posle prelaska granice i menjanja lokomotive, voz je počeo da se kreće mnogo brže. Činilo mi se da smo uleteli u warp 9. Slike su se smenjivale, žedno sam blenula kroz prozor sva ushićena i konačno... Vienna! Da li je moguće?!?
Na stanici me je sačekala tetka, k’o koferče me uvukla u tramvaj, potom ubacila u gajbu, raspitala se malo o familiji, uvalila mi fin plan grada na engleskom,
Ima li šta lepše od mirisa sveže novine, pa kad krene da se lista... Taj tisak na papiru i njegov miris uvek me je fascinirao. Zato mislim da neke moderne novotarije nikada ne mogu da zamene papir. Sa ovim mirisom rastem od najranijeg detinjstva ili, bolje rečeno, još iz maminog stomaka...