Kad sam bila u tinejdzerskim godinama, glavno je bilo da se vracas iz izlaska i onda sretnes nekog sa iste putanje i dok polako odmice letnja noc, prepricavate ko je gde bio i koga sreo.

U nekom trenutku polako odrastamo, bavimo se mozda vaznim poslovima, a jos imamo neke mlade godine. To je vreme kad "klupa iz kraja" postane neka vrsta sramote i onda je zaobilazimo nocu. Danju je drustveno ispravno da kratko sacekas nekog, nocu je prilicno -faux pas.

 Pojavi
 


Kisa i dalje pada, sada nekako drugacije""""""""


12 dana.

Ne zove on nju, ne zove ona njega. Prkos, inat, dostojanstvo prizvano iz nekih davnasnjih ubedjenja. On zatrpan poslom, ona dobija snagu svakim danom koji prodje.
Necu ja prva(prvi) Misli pred drugima skrivene, o njemu, o njoj. Tisina.

Ulica, blizu njegove. Kisa rominja. Ona treci dan zaredom u blizini poslom, ne javlja mu se. Istrajava.
Hoda  uzdignute glave, polako (sa namerom) i odjednom ga ugleda. Zove ga. On staje, zatecen, ne mrda. Prividno miran.Prilazi mu.

Poljupci izmedju

 



(Atmosfera u ovom tekstu je kao u pesmi " Ovo nije san" U skripcu.
Nesto je tu misao samo, nesto stvarnost. Jedna noc kad je sneg vejao dugo,bas dugo.
Izostavljeno -  oko braon boje, oko plave boje.)


Kao da nema tise ulice u Beogradu kada se proredi saobracaj a noc zaigra taman mistican ples kao kontrast snegu. Kad drvoredi deluju damski elegantno pod velikim pahuljama koje su ceo dan zauzimale odredjeni polozaj.Iznad tvoje glave je bal. 

Ta mocna ulica spusta se sigurno i nadmocno ka centru sa visine, ukrasena smetovima.Siroka ulica  secanja

 




  Oktobarsko popodne u Novom sadu, sunce neocekivano raduje prolaznike.Statua Jovana Jovanovica Zmaja i dve devojke koje sede mu pod nogama od bronze.Kinez iz veoma vazne kulturne delegacije, pod utiskom koji nosi iz Matice Srpske, gde se pominjao pesnik, zeli da slika spomenik i devojke se same pomere u stranu. Pita prevodioca da im jos malo isprica o Zmaju. Prevodilac kaze: "Hajde da uradimo drugacije nesto." "Devojke, hocete da predstavite Cika Jovu Zmaja kinezima." I njih dve na engleskom za koji su se plasile da nije dovoljno dobar, ipak hrabro pocinju pricu o tome kako

 
 
 
 Kad koracamo kroz vreme unazad, nekada su dogadjaji u tom trenutku kad ih se setimo za nijansu vidljiviji nego sama stvarnost. Secanje ume jako da zagrli ili pak osamari. Ovde pricam o zagrljaju.
  Posleratni Beograd, neka 1946 godina,skola u centru grada, kasnije Ogledna Osnovna skola Vladislav Ribnikar gde se kasnije ucio francuski na poseban nacin, intenzivno od prvog osnovne i sa deset casova nedeljno u jednom trenutku.
 Moj tata tada ucenik prvog osnovne ima dobrog druga iz razreda, jevrejina, jedno mastovito i lepo vaspitano dete.
 


Bila sam sasvim slucajno na koncertu A.Igudesmana na Kolarcu, prijateljica predlozila da odemo jer je tamo otisao drug iz osnovne skole pa da se krijemo iza programa i onda kazemo:Bu! Posto nikad nisam odrasla, meni ovo bilo sjajna ideja a uopste mi se nije islo da slusam valjda najavljenu parodiju na Betovena i jos ponesto ukljucujuci muziku iz filma Petparacke price.

Muzika i performans: Scenski nastup kao zvezda vodilja, naglasak na usiljenoj tzv. neobicnosti, na momente kitdzeretovski pristup violini umesto klaviru sto
 

 

 Da li znate kako izgleda kada krenete na susret sa nekolicinom ljudi iz svoje generacije  posle ko zna koliko proteklih dana?

 U borbi sa sopstvenim predrasudama i mislima koje se cesto zalete ka tome da ce mi negde biti dosadno, dolazim u Sansu.Ima nas dvadesetak.Vrlo brzo shvatam da sam u izdvojenom svetu van vremena gde svi prisutni nose sa sobom neku divnu energiju.Razgovaramo lako i bez trunke naprezanja.

 Devojke(zene) izgledaju sjajno, lepo obucene, doterane, muskarci svi do jednog kul, smekeri.

 Oko ponoci  zatvara se Sansa, ocigledno vise nema

 

jednarecfonmoi

jednarecfonmoi
Datum rоđenja:  - Pol:  - Član od:  25.03.2011 VIP izbora:  6 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana