Da li cuvate jos uvek neku skoljku sa ko zna kog davnog letovanja ili kartu za koncert, mozda utakmicu na koju ste silno zeleli da odete?

Feng shui nas uci da se ne "zatrpavamo" predmetima, sto je moja mama doslovno primenjivala jos onomad. Na svakih par meseci nekako neprimetno se oslobadjala viska stvari iz kuce. To je nailazilo na uzas ukucana, mene pogotovo. Tako je nestala pesma nekog slikara i pesnika koju mi je posvetio. Garderoba je ponekad vidjana kod dece od prijatelja. Jos uvek pamtim duks koji
 
 
 
 
Posto se prethodni blog uglavnom pretvorio u pisanje o krkanluku, djakonijama i kako se sta sprema, sto mozda i nije lose, jesti se mora, evo nekih svezih zapazanja.

Popodne sam bila u jednom od  najstarijih  beogradskih kineskih restorana.Nalazi se u samom centru i pretpostavljam da znate o kom je rec. Nije vazan sam restoran nego atmosfera koja mi je vrlo prijala. 

Hrana je bila za koju nijansu razlicita od ponude u Srbiji i drugacija od one koju ja najvise volim kad pricamo o kineskoj, ali vrlo lepo servirana, za one
 


Mozda ste procitali, mozda niste ali nje vise nema od pre neki dan...

Prvi put sam cula njene pesme negde u sestom razredu osnovne skole, mozda i ranije, mislim da su ploce bile u pitanju, daleko je to sad u secanju. Od tada pa do dana danasnjeg slusam je toliko cesto da je odavno deo mene. Kad god nesto hocu da otpevam, bilo gde, pevam najcesce nesto sto je pevala za mene najbolja pevacica francuskih sansona svih vremena.

 "Je suis seule çe soir" - i kad sam bila tuzna i patila za nekim,
 
2016-05-22 18:54:45
Društvo| Ljubav| Planeta| Život| Životni stil

Skype

jednarecfonmoi RSS / 22.05.2016. u 19:54

 jNmuTZe.jpg

 

 Kratko i jasno, kako je Skajp izmenio nase živote?

 Odjednom smo svi tako blizu, tu smo negde kao u komšiluku, pijemo čaj i kafu zajedno, sviramo, pravimo ručak uz savete.Sa bitnom razlikom da možda u tom trenutku neko sedi u Japanu a druga osoba u sred Srbije.Razdaljine, nema ih..
 Kao da nestaju gradovi i svi se spajaju u jedno mesto.
Izmislio ga je švedski gospodin u duetu sa dancem.Nije ni čudo da je sunce od početka medu ikonicama.
 Skajp

 



 Da, da, vruce je, oooopasno vruce, prosto nemoguce, odjednom.

 Kao da je Beograd zagrlila Sahara i stisnula jako u taj zagrljaj pa ne pusta. Kaldrma, ocuvana u nekim delovima grada deluje kao da ce se istopiti od vrucine a beton isparava nezaustavljen u tome ponekim drvetom i mikro naletima vetra.

 Kretati se po centru Beograda postaje sve veci i veci stres, kao negde daleko preko granice sto vidjasmo. Kao da svi voze automobile, a ti isti bi trebalo i da se parkiraju. Po zonama. Ograniceno. Ne mozes ti tu da zasednes pet sati, pa nije to tvoja prcija. "Ma,

 

I

Imam prirodno bele zube, lepog oblika i uzasnog kvaliteta. Dakle - spolja gladac, unutra jadac. Strah od zubara nosim sa sobom od detinjstva kad su bile one fore: " E sad digni ruku kad krene da te boli" Ti pocnes sa mahanjem, plakanjem, dizanjem ruke gore-dole a zubar radi dalje i ubedjuje te da to nije nista i da te u stvari i ne boli bas. Boli me ! Ne zelim da znam za bol, nimalo.

Dragi zubari, molim vas lepo - Ni slucajno nijedan instrument sem ogledala da se vidi sta se tamo desava.Ako bas mora jos neka sprava, kazite zasto,hvala. Inekciju, molim lepo (toga se ne

 
2017-09-07 16:07:54
Društvo| IT| Kultura| Život| Životni stil

Kako komuniciramo?

jednarecfonmoi RSS / 07.09.2017. u 17:07



Krenimo od toga da jos pre nekih trideset godina recimo smatralo da stariji ljudi vole da drze monologe o svom zdravlju. Da je uvek pomalo opasno pitati  komsiju u godinama kako je ovih dana, jer bi onda morali da saslusate i o operaciji kuka a i o lekovima koje koristi iako vi zurite na prvi ljubavni sastanak sa osobom o kojoj mislite danima. Niti je on kriv sto mozda nema sagovornika da ga saslusa, niti opet vi jer zelite da odete na sastanak sa neznim recenicama koje su vam upucene telefonom od strane osobe koju cete uskoro sresti.

 
 Prvi ozbiljno hladan novembarski dan u Beogradu ove godine.Ljudi jure semafore, buseve, vecina hoda i razgovara telefonom. Ulicama odjekuju sad vec cesti strani jezici.Grad je u ritmu funk-dzeza.

 Razmisljam gde da se sklonim do sastanka koji imam kasnije. Ulazim kao da me neko vodi za ruku na mesto koje beogradjani poznaju kao poslednje delice zaboravljene duse i onog nekadasnjeg Beograda.
 
Starinska poslasticarnica.

 Taj  Beograd iz davnina  izranja iz proslosti svako malo i nikad ga nisam do kraja locirala vremenski i prostorno. Koji
 
2018-12-01 17:18:30
Biz| Društvo| Ekonomija| Planeta| Životni stil

Navike bogatasa

jednarecfonmoi RSS / 01.12.2018. u 18:18




Izreka moje drugarice: " Pa sta mene briga za tudje pare ".

Da li je bas tako? Ljudi se precesto dodvaravaju ljudima koji imaju novca. Zasto? Kao da mocni ljudi u novcanom smislu sire oreol oko sebe. Kao da se oni na koje to utice podsvesno nadaju necemu. Zaposlenju, podrsci, ko zna cemu. Ima i onih koji su nekad imali novca, sad vise ne, ti onda sa prezirom gledaju postojece imucne osobe.

Pristajanje na uslove koji nisu idealni

Imam utisak da je ovo
 

 
 Ima dana kad vam se razgovori sa ljudima popnu na glavu, kad bude tesko da saslusate drugu osobu jer vas zasipa necim sto je njoj ili njemu vazno a vas ne zanima uopste. Umorite se od posmatranja slicnih prizora, nekih lica koja su vam neispirativna u bilo kom smislu a eto, tu ste, nema bezanja.
 
Privilegija nas ljudskih bica je da i pogled i misao mozemo da usmerimo ka necem drugom. Naporno i tesko, da, ali nije nemoguce.
 
Prelazim most i idem iz Starog Beograda na Novi Beograd, posmatram u daljini svetla
 

jednarecfonmoi

jednarecfonmoi
Datum rоđenja:  - Pol:  - Član od:  25.03.2011 VIP izbora:  6 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana