Gradjevine su nesto sto svako moze da vidi na slikama bilo kog grada i da dobije neku povrsnu predstavu o tom mestu.

Dusu, atmosferu, nacin kako ljudi komuniciraju, kako se krecu, sta ih zanima, ipak je moguce doziveti samo na ulicama.

London vas od prvog trenutka ubaci u dodatno ubrzanje, kako docekate prtljag i krenete ka podzemnoj zeleznici. Naravno da je sve lepo napisano, kao neki London za pocetnike, svuda su oznake, sve je povezano, ali tvoj mozak radi 200 na sat.Pogresis voz, odes pogresnim
 

Ovih dana sam sticajem okolnosti bila u drustvu ljudi koji imaju svoje originalne ideje i koje su sa ovih prostora uspeli da ih proguraju daleko u belom svetu. Svi su ostavili izuzetan utisak na mene i inspirisali me da vam ispricam jednu pricu koja datira iz vremena nekadasnje Jugoslavije.


Proslo je nekoliko godina od Titove smrti, osamdesete se zahuktavaju, na radiu je cesto Majkl Dzekson i      " Bili Dzin ", nose se podvrnute farmerke i starke svih boja.
U to vreme, poneko dolazi u posed cuda tehnike nazvano Spektrum. Pojavljuju se igrice, vreme je Pakmena, drugara

 

 

 

 

 

jato1.jpg

 

Jedna sam od onih koji kad se vracaju za Beograd, raduju se punim srcem. Obozavam trenutak kad avion polako silazi sa oblaka te pocinjem da prepoznajem obrise svog grada. Isto mi je i kad se priblizavam putem, prugom, camcem..Kao da me ceka neko od najblize familije i siri ruke u zagrljaj.
Nije da bas izgleda kad mu se priblizavas kao svetsko cudo od grada, al ja znam sta se sve krije iza kulisa, ono lepo nesto, toplo, beogradsko.

 
 
 
 
 
 
 
 
Volim ono sto je mnogima valjda veoma dosadno. Avion....let....hotel....hotelska plaza. Lezaljka, more, knjiga...trojstvo. Nema guzve. Uzivam, plivam, pa se vratim na lezaljku. Jos ako je more-bara, tako mogu danima.

Ipak ove godine, sticajem okolnosti i dogovora, videh ceo potez Prsta broj dva vozena udobnim autom. Stalo se u mnoga mesta.

Utisci su ambivalenti pa cu tako i pisati lepo naspram manje lepog.

O
 

rodja2.jpg

 

 

 Rođena sam početkom avgusta, odmah posle Ilije gromovnika, koji skoro svake godine zagrmi i saopšti da vlada oblacima. Radujem se rođendanu iako je, nažalost, baš na taj dan pala prva atomska bomba više decenija pre mog rođenja.
 
 Pamtim sve moguće rođendane i jedna sam od onih koja ponekad iznenadi komšije čestitanjem. Takođe, tajnim pozivima porodici saopštavam ko bi trebalo koga da zove. O ovome, molim vas, ćutite,

 
Ovde bi trebalo da stoji slika uz blog, ali nema je, neko je "marnuo" ( salim se, nesto ne ide postavljanje slika trenutno)
Prim.aut. Ovo sto cete citati nikako nije Prirucnik za lopove 

 Ne postanu svi dragi ljudi iz detinjstva doktori nauka, pesnici, slikari ili ambasadori. Za mene su potpuno isti i oni koji postadose poznati i uspesni i ovi koji nikad ne dostigose izvesne visine. Samo ako im je dusa ostala cista.
 Neki odu stranputicom, prelete onu crtu koja deli lose od dobrog. Razlika je izmedju mangupa i siledzije, velika. Mangup
 

 

 YYMVk6Z.jpg?1

  Bila je to jedna od onih noci kada je bilo vrlo tiho, a saobracaj samo neznatan huk u daljini.

  Mogla sam da pustim svoje misli u pravcu u kom zelim jer me sama ta atmosfera ispunjavala mirom.

  Krenula sam da vracam oblake unazad dok nisam dosla do jednog davnog leta u Beogradu.

 

 

 

DZdaF8Q.jpg?1

 

U knjizi Viktor Frankla " Zašto se niste ubili?" on opisuje kako je preživeo nemački logor smrti, te napominje da su uvek vise snage, volje za život, imali ili religiozni ljudi ili oni koji su nekog mnogo voleli. I ta pokretačka struna nije bila zanemarljiva u poredjenju sa onima bez izraženih ta dva osećanja.
Ipak, da li je mir, onaj za kojim uvek nesvesno tragamo zaista u tim segmentima. Kod duboko religioznih možda. Jer vera ne bi trebalo da

 



 Da, da, vruce je, oooopasno vruce, prosto nemoguce, odjednom.

 Kao da je Beograd zagrlila Sahara i stisnula jako u taj zagrljaj pa ne pusta. Kaldrma, ocuvana u nekim delovima grada deluje kao da ce se istopiti od vrucine a beton isparava nezaustavljen u tome ponekim drvetom i mikro naletima vetra.

 Kretati se po centru Beograda postaje sve veci i veci stres, kao negde daleko preko granice sto vidjasmo. Kao da svi voze automobile, a ti isti bi trebalo i da se parkiraju. Po zonama. Ograniceno. Ne mozes ti tu da zasednes pet sati, pa nije to tvoja prcija. "Ma,

 
Staze.

Sme li neko sa mnom ovim putem danas?
 
>>>>>>>CI4Up8r.jpg?1 


  Da li staza kojom smo nekad davno prosli zadrzi u sebi delic sna koji smo imali tada u srcu ? Tisinu prepunu iscekivanja da li je u blizini taj neko zbog koga ce srce da zakuca ludo kad se priblizi. Cuva li staza nikad pokazane osmehe, ceznju, prividan mir?

  Postoji li zapis koraka
 

jednarecfonmoi

jednarecfonmoi
Datum rоđenja:  - Pol:  - Član od:  25.03.2011 VIP izbora:  6 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana