Poslednjih godina, u moru različitih fitnes programa, metoda, koncepata, načina vežbanja, veoma često čujemo termin funkcionalni trening. Bez ulaženja u detalje i objašnjenja šta zapravo predstavlja, nudi sekao najbolja opcija za svakog, kao vid treninga koji treba upražnjavati, kao osnovni, najvažniji, ultimativni pristup vežbanju.
Die meister.
Die besten.
Les grandes équipes.
The champions.
Prvo je vetar utihnuo, stišali su se zvuci koje donosi dan, zatim su se senke izdužile, nebo se veoma zacrvenelo, a onda je sve postalo senka. Još ne znam da li sam sve ovo sanjao ili možda još uvek sanjam. Znao bih kada bih umeo da razlučim gde prestaje san, a gde počinje java. Bilo kako bilo, da mi nije snova, možda i ne bih ovo pisao, pa neka bude da sam sve ovo sanjao i da je ovo priča o mom snu.
Profesor srpskog jezika Raša Raspopović bio je već veoma pospan kada je nekome palo na pamet da pre odlaska kući popiju još jedno piće. Predlog je gromoglasno prihvaćen, a najbučniji među njima, Maksim, debeljko obrijane glave zvani Hulk, dosetio se da mu prijatelj ima klub koji sigurno radi u ovo doba noći i da tamo samo njih čekaju.
Nedavno sam čuo jednu vest koja me je veoma rastužila. Momak koji je kod mene trenirao individualno pre nešto više od godinu dana, a koji je zatim otišao u Bajern kao talentovani mladi fudbaler, povredio je prednji ukršteni ligament. Momak ima 15 godina i pravilo je da se ne operiše dok ne završi rast, a kako je taj ligament ključan za stabilnost kolena, do operacije ne može da se bavi fudbalom. Jedna karijera ozbiljno je dovedena u pitanje.
Brisačima sam ih skidao sa kola. Jedan je izleteo čim se rampa podigla da sam jedva zakočio da ga ne pregazim. Otvorio sam prozor i čuo hor disonantih glasova kako neverovatnom brzinom izgovara meni sasvim nerazumljive reči. Znam da su to pitanja i znam o čemu bi mogla da budu, ali ni jedno jasno ne razaznajem, niti prepoznajem njihove izvore. Nekoliko blještavih farova na kamerama upereno mi je direktno u lice te ga zaklanjam dlanom u kome mi je telefon iz koga se čuje glas moje supruge koja čuje galamu, ali ne zna o čemu se radi.
Još jedan hit u industriji zabave i maltretiranja sopstvenog tela zvanoj fitness ( čast i izvinjenje izuzecima ):
Kangaroo fitness
Odakle početi?
Često se pitam kome se zapravo obraća umetnik, trenutku ili večnosti? Da li su svi ti osmesi, apoteoze, zalasci, izlasci, žitna polja, suncokreti, zvezde, nebesa i dubine samo trenuci zarobljeni ili trenuci produženi u večnost. Da li se jednom odsviran zvuk ugasi ili nastavi večno da treperi u bezglasju, negde iznad svesti, uhvatljiv samo onome ko ga prizove.
Danas je većina medija u Srbiji objavila vest da je fudbaler Crvene Zvezde, Miloš Ninković uplatio 80 000e kao pomoć za lečenje Une Savić.
Na žalost, u pitanju je bila dezinformacija što je potvrdio i sam fudbaler:
"Dao sam novac, ali ne toliko koliko je predstavljeno u javnosti. Ovo govorim jer ne želim da se napravi nikakav problem njenim roditeljima, jer će ljudi misliti da je novac prikupljen, a nije."
Nečija neodgovornost bi mogla da ugrozi čitavu akciju i zato je jako važno da se sa prikupljanjem novca nastavi.
Račun za pomoć otvoren je u Komercijalnoj banci na ime Una Savić
br. dinarskog računa: 205-9011005219862-38
br. deviznog računa: 9031019889411 RS35205903101988941194
Aktiviran je i poseban SMS broj na koji se mogu poslati poruke i tako donirati novac na njen račun. Broj na koji treba poslati poruku je 2205, a cena poruke je 100 dinara. Važi za sve mreže.
Posmatrao sam je krišom.
Već na prvi pogled bila je drugačija od ostalih. Visoka i vitka, hodala je polako, gotovo obredno, korakom lakim i mekim kao sneg. Nosila je svečanu crnu haljinu koja joj je isticala tanak struk i naga leđa. Kosa joj je bila skupljena u punđu, otkrivajući dugačak i lepo oblikovan vrat. Krupne tamne oči bile su joj širom otvorene; gotovo da nije treptala.