Fitnes industrija ne miruje.
Namećući potrebu za teškim fizičkim radom koji se, često, eufemistički naziva treningom, ide sve dalje i dalje u proizvodnji različitih pomagala koji proizvode efekat povećanog opterećenja, što je za većinu laika siguran znak da su na dobrom putu ostvarenja cilja kako god ga definisali: skidanje masnih naslaga, uvećanje mišićne mase, izraženija
Jedna od mojih velikih zabluda je vera da se putem društvenih mreža i diskusija na njima može uticati na način razmišljanja kod najšire populacije kojima različite informacije nisu dostupne.
U malom broju slučajeva ovo možda važi, inače je obična budalaština. Nema autoriteta koji daje pouzdane informacije, već gomila zaludnih komentatora čija će iskustva prosečan um prihvatiti u celosti i verovatno primeniti.
Kada je reč o kuvanju sarme, može da pomogne.
Ali u ovom slučaju, reč je o vežbanju.
Sa čisto neurofiziološkog stanovišta, bilo koje kretanje, a samim tim i podizanje čaše ima tri komponente:
Nisam ljubitelj fitnesa.
Fitnesa kao pokreta, ne fitnesa kao stanja organizma koje podrazumeva dobro zdravlje. Iako u svojoj osnovi ima baš tu odrednicu; poboljšanje opšteg stanja organizma koje omogućava veći radni učinak svakome u svojoj profesiji, fitnes se u mnogim svojim pojavnim oblicima izmetnuo u nešto što je postalo samo sebi cilj. Vežbanje radi vežbanja. Vežbanje radi ispunjavanja određenih zadataka vežbe, ne potrebe za unapređenjem telesnog statusa.
Svako živo biće koje se kreće, bilo da je lovac ili plen, bilo da se igra, rekreira ili takmiči, ima potrebu da ubrzava svoje kretanje. Kod životinja koje se kreću po zemlji, na nogama, to brže kretanje zovemo trčanjem, a u stvari predstavlja veću frekvenciju koraka u jedinici vremena. Za razliku od hodanja, ima fazu gde se telo u jednom trenutku nalazu u vazduhu; u bespotpornoj fazi, u fazi leta.
Počelo je prvenstvo Evrope u fudbalu. Bez nas. Da li bi bilo maliciozno da dodam: naravno !
Idete li u teretanu? Vežbate li?
Možda nekome bude korisno da zna i ovo.