ZVUCI TIŠINE
 
                                                        V
 
 
Prošlost me nekada zagrli svojim ćebe mekanim rukama i na silu me posadi na kauč. Sakrije me u ostatku dana, mračnih dana koji se gomilaju krajem godine. Vazduh vani seče kao ledeni nož. Pomisao je još gora iz toplog, nazovi, doma. Da imam podno grejanje vrlo rado bih promenila ugao posmatranja. Da imam podno grejanje mogla bih da gledam u budućnost. Neke stvari te iznenade kao led koji se uhvati preko noći. U izostanku sunca i boja, ceo moj svet se završava na četinaru koji vidim sa prozora. Nijanse tame kreiraju iluzije, izbledeli dani te kao nešto uče. Kiša pada, pa se maskira u sneg. Vode je previše a života sve manje. Prošlost me nekada uzme u zagrljaj toliko da odlazim u fade.
 
 
 

                                 
                                   PROGLAŠENJE ZAVISNOSTI
                                             
                                                        I
 

Ona će uskoro da odnese i poslednje svoje stvari tako da će se stvoriti uslovi za nas. Ali daj mi još danas, ništa se neće desiti prvi dan. Ono što ćemo da pokušamo biće veće od prostog zbira nas dvoje. I dok govorim gubim pojam o sebi, gledam kako bledim. Samo me sada nije strah. Ne plašim se da nestajem, samo menjam stanje. Kao ono naše polje, nikada ga nismo videli u jesen, kad uvene, ili u zimu kada promeni boju ali oboje znamo šta mu se desilo. Isto kao što smo bezbrižni šta će se desiti sledećeg proleća. Neke budućnosti su sasvim izvesne. Kad sagori košmar ostane pepeo. Kad sagori san u pepelu može da se prepozna i zlatna prašina.
 
 
 

Još kao jelensko tele bio je, najblaže rečeno, čudan. Nije se držao majke, jurio je s divljim svinjama i preskakao potoke kao kakav konj preponaš. Dizao je nogu i pišao na so za lizanje koja je ostavljana po šumi, zašta je neretko dobijao batine od drugih irvasa. Kada je malo stasao i ojačao, dobio butove i prve paroške na rogovima, upoznao se i sa Deda Mrazom. I to preko optičkog nišana. Nije mu video lice, samo cev puške za omamljivanje životinja, koja ga je gledala svojim napunjenim crnim okom. Prva ga je strelica promašila i on je brisnuo. Kasnije je saznao da se Deda Mraz na putu kući, dobrano pripit, strmeknuo reklamnim sankama u jendek. Ostao je nepovređen i nastavio pešaka, teturavim korakom ka svojoj toploj kolibi. Irvas ga je pratio do kuće i saznao gde živi. Ta mu je informacija pomogla nekoliko meseci kasnije kada je došao Deda Mrazu na trem i zakucao kopitom na vrata.

- Ko je?

- Irvas od jesenas, sreli smo se u šumi. Izađi, imam nešto za tebe.

- Dođi u decembru, sada nije sezona novogodišnjih praznika.

 

 

 


Dušku se na trenutak učinilo da će upeglana ali matora, starija od njega, teta Buba ili Bubica, kako joj je tepao, ipak da ga izda i da se zaustavi. Bilo je to vozilo izraubovano, iznutra, u svojoj biti, neko bi rekao i duhovno, verovatno za otpad da limarija i agregat nisu (očigledno bezuspešno) rekonstruisani po ceni koja se kosi sa zdravim razumom. Što bi rekao Mile Kekin, promijenio karoseriju i motor al’ je inače ko nov(a).

 

Možda mehanika može da prkosi elektronici, i vazdušno hlađenje vodenom, ali sve ima rok trajanja. Možda je ova automobilska bakuta (rođena kao nazi kleinkind), dobila fejslift, pejsmejker i totalnu endoprotezu kukova, ali je u nekom momentu  morala da se rastane sa dušom. Ispuštala je poslednje porcije plavičastog dima na svoja zadnja dva topa i onda je jednostavno stala, jedva dosegnuvši vrh malenog uspona, iza kog se pojavio nešto duži spust koji se nastavljao u solidno parče relativno ravnog puta. Duško je shvatio da je kraj, ali je takođe osetio da će gravitacija povući preko 800 kilograma gvožđa nizbrdo i odlučio da odsedi za volanom i taj deo. On je član porodice i sedi pored preminulog kome je srce stalo, ali još uvek nije proglašena moždana smrt. Ostalo je još malo vremena, taman koliko da se upali sveća na uzglavlju. I tako, dok je teta Buba rolala niz brdašce proizvodeći čudan zvuk živog mrtvaca (jer jeste se kretala, i nekome bi iz daljine izgledala odveć živo, ali bi svako ko se nađe u blizini sluhom mogao da potvrdi da je bila pokojna), Duško je u glavi zapalio sveću. Nevidljiva ali posve zanemarena  sila trenja, oduzimala je prevlast nenadjebivosti sile gravitacije i automobil je sve sporije i sporije prelazio metre pred sobom. Kada je osetio da se kretanju bliži kraj, Duško je namotao volan u suprotnu traku i zakucao mezimicu u jendek. Svojevrsno uzemljenje Bubica je pretrpela izgubivši levi far u kontaktu sa svojom grobnom zemljom. Duško je pokupio ranac sa suvozačkog sedišta i ostavio desni far da mu koliko-toliko osvetljava put preko nevelike livade. Razmišljao je kako su njegove današnje okolnosti nesrećne, ali se u sledećem trenutku tešio da ga je teta Buba popela uz Debelo brdo, na samu Pašinu ravan, veoma blizu cilja i da je zapravo imao i sreće.

 

Gospodinu Sviftu, šefu Art & Media odeljenja na Fakultetu Umetnosti Nova Škotska

Vrlo me raduje činjenica da mogu da vas ovim putem izvestim da je Umetnički savet odobrio sredstva za projekat koji ste s vašim studentima prijavili a tiče se isprobavanja i testiranja literarnih sposobnosti majmuna. Savet je jednoglasno odobrio sredstva, uvideo da samim konceptom ni na koji način dodatno ne ugrožavate već ugrožene životinje, zapazili su njegovu filozofsku suštinu koja seže daleko, sve do antičkog vremena, Aristotela i Cicerona i opravdano su nazvali vašu zamisao, uznemiravanje javnog mnjenja performansom koji će preispitivati postulate, kako crkvene, tako i naučne teorije evolucije. Sa zadovoljstvom vam saopštavam da je u tom smislu, za realizaciju vašeg projekta Umetnički savet odobrio sumu u iznosu od tačno 3159 $ CAN.

Vaš dragi Plez Baskal

 

 

Noć je bila tamna i gusta kao melasa. Teška magla i kiša, prokleti novembar, kao da nije mogao da bude drugačiji u veku najvećih klimatskih promena.

            I ovaj mesec je gust. Svi ti načičkani datumi, promocije i proslave, priredbe i performansi, gomila nekakvih aktivnosti pod krovom jer ko bi sada smeo da se provodi napolju. Pored toga što je hladno i vlažno, lako te proguta noć. Stopa kriminala je stopa Jetija ili nekog prokletog trola i gazi ceo ovaj avetinjski grad. Toliko je više zavladalo bezakonje da se ni za ubistva ne ustaje iz stolice, izlazi iz stanice, pali rotacija. Moraš da imaš vezu u partiji pa da se neko potrudi da makar izađe na mesto zločina, kada ti pacovi ubiju nekog bitnog. I to je sve, izađu i ništa. Eventualno će se ponašati kao da si ti kriv i pokušati da reše slučaj na licu mesta.

 

 

Poslednji pogled koji sam uputio ka kopnu (prividu kopna?) oteo mi se kada je brod P.E.H. Neus bio porinut. Pamtim lobanju koja je razbijena, umesto šampanjca, o krmu i krv koja je naokolo prskala tako nedostojanstveno. Pamtim trup bez glave koji su samo bacili za nama dole na balvane, skoro tri sprata niže.

            Od tada pamtim samo prokletu vodu.

 

 

 
Crni olujni oblak, nošen vetrom sa zapada koji neprekidno duva od sinoć, konačno je stigao. Namrčilo se nebo od Zemuna, rekao bi Radovan III. Lazarevićeva se ponovo napravila na duboku i usku klisuru izbobanu crnim prozorima kao antraksom. Golubovi po simsovima pretvoriše se u orlove, da su beli pa da se pomisli, deo su parade (ovde je škakljivo upotrebiti reč parada, možda je bolje držati se reči svečanost). Oluci krenuše da tandrču ali ne kao kad kiša dobuje kroz njih nego kao da pacovi silaze sa krovova. Ili možda još gore kao da pacovi izlaze iz podruma i penju se na krovove, s kojih mogu da napadnu samo u činu zajedničkog samoubilačkog, za većinu pacova, skoka (neki će volšebno preživeti). Nestade plavetnila neba gotovo u minutu i sve zastave koje su se vijorile ispred Skupštine, u parku i ispred Novog dvora odjednom postadoše zastave za Sin City, crvene, bele i sive. Uključi se automatsko gradsko osvetljenje kad mu vreme nije (znači neko je dobio instrukciju da manuelno prespoji). Otpoče opet da vrti onaj gramofon na kom je svirala ploča sa dečijom uspavankom, samo ovaj put beše Uspavanka za Radmilu M. 
 
 
 
 

Donji kraj krsta, onaj što se nikada ne celiva, vešto je otvorio pivsku flašu. Suženu pri vrhu, braon i zdepastu od 0,33l. Stari dobri pop. Top. Top pop. Tog trenutka, na svetu je postojao i kurac tog oblika, boje i hm, građe i radio je radnju. Najverovatnije u Brazilu.

Treba se probiti kroz onolike guzove.

Nakon zaustavljanja zakotrljanog čepa na patosu kupea, odbačenog sa flaše a pre prvog gutljaja, vazduhom je zaparao troprst navođen koordinatama, kuk-glava-kuk-rame-rame-kuk... Ne, ne, ne, to isecite u montaži... ...koordinatama: čelo, pupak, desna bradavica, Vojmje oca, leva bradavica. Amin. Maluf. Samarkand. Samarkandić.

Samarkanddžić. Samardžić - Kandić. Ždrić.

 

 

 
...Trojica mladića su spustila sa nožica svoje skutere-zujalice i kao popišani, polugoli i svaki sa po crvenim pečatom na obrazu, krenuli u suprotnom smeru od onog u kom je Duško nastavio.
 
- Kako je moguće promašiti?
 
Dušku se njegova muka vratila. Pitanje koje ga je nagrizalo izašlo je iz privremene senke kontrarevizionističke avanture. Usporio je korak iako ga je putanja ka njegovom odredištu manje-više celom dužinom ubrzavala pod nenadjebivim uticajem sile gravitacije.
 
 
 

horheakimov

horheakimov
Datum rоđenja:  19.07.1981 Pol:  Muški Član od:  14.03.2012 VIP izbora:  10 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana