Kada šetate Beogradom, primetićete neka fantastična zdanja sa potpisom. Građevine kojima se ponosimo pred strancima, koje slikamo za vodiče i razglednice, koje podsećajući stare i nove beograđane na neka slavnija, prohujala vremena. Arhitektura starog Beograda, odnosno arhitektura Beograda pre Drugog svetskog rata, odgovarale su tokovima i trendovima onoga sto je u arhitekturi bilo prisutno u velikim evropskim prestonicama.
Ako ste ovih poslednjih oktobarskih dana nekom zgodom u Milanu, ne bi trebalo propustiti izložbe slika Marka Šagala, Van Goga ili Đovanija Segantinija u Palati Reale, hvaljen Pirandelov komad "Enriko IV" u Teatru Pikolo, brojne koncerte u Teatru Arčimboldi, ili MakMilanov balet "Romeo i Julija" u Skali... I sve to u susret još gušćem rasporedu umetničke ponude koji se najavljuje za milanski Sajam, ili dok još ima low-cost letova iz našeg malog
Sinoć je spuštena poslednja zavesa ovogodišnjeg Beogradskog festivala igre. Decenija najbolje igre je sada za nama. Organizatorima su ostali papiri, neplaćeni računi, izveštaji, i još mnogo onog nimalo atraktivnog posla. Publici su ostale boje, neki neuhvatljivi pokreti, slike, sve ono što ljudski um uspe da zaledi, jer je igra umetnost trenutka. Ostaje u sećanju jedan neponovljivi april igre u Beogradu.
U svakoj profesiji sloboda je let na par hiljada metara visine. Pad takođe ima ubrzanje slobodnog, ako niste uložili mnogo rada, i ako nemate ono malo sreće koliko je potrebno. Život slobodnih umetnika je posebna priča.
„Oni poseduju neverovatnu snagu! Oni čine da poželiš da zaigraš valcer sa njima, lica prepunog suza. Oni te vode do smiraja dana kada tuga nestaje i samba navire u mozgu. To je njihov šarm, njihova prepoznatljiva nalepnica, unatraške ispisna pravila koja teraju igru našeg vremena od površnosti, i daruju joj sadržaj". Ovu su reči jedne pozorišne, odnosno plesne kritičarke švajcarskog magazina Le Temps. Govori se o plesnoj trupi Alias.
Danas mi je stigao mejl iz gradske televizije. Studio B. Marketing na vezi. Kažu, ako Beogradski festival igre želi da na svoj tv spot u trajanju od samo 14 sekundi, stavi logotipe sponzora koji ukupno traju dve sekunde, onda spot ne može da se tretira povlašćenim, već mora da se plati po punoj ceni... Avaj, fantastično... Hvala im.
Poslali ljudi i cenovnik, onaj isti po kome se tarifira politički marketing. Kažem im ja da mi ne prodajemo ništa, nemamo tezgu, partiju, odnosno da balet nije komercijalna vrsta, da je to gradska stvar, vrhunska kultura, da je u pitanju Beograd, publika... Ma, ne znaju. Nisu čuli. .... Hvala im.
Beogradski festival igre vec 10 godina donosi pred beogradsku publiku - najbolje svetske baletske i plesne produkcije. Ne znam ko prati balet, igru, kulturu, umetnost, ali oni koji prate znaju o čemu govorim. I za one koji nisu poznavaoci baletskih prilika, kvalitetno trajanje jednog brenda, u bilo kom segmentu delovanja (ne daj Bože u kulturi), zahtevna je i odgovorna rabota, baš kao i njegova aktuelnost na domaćem i svetskom tržištu.
Iako mnogi bogati i slavni napuštaju Francusku, oskarovka Natali Portman postaće uskoro Parižanka. Naime, njen zgodni muž Benžamin Milepje (Benjamin Millepied), koreograf, bivši prvak New York City Ballet-a, postaje novi direktor Baleta pariske Opere, od 2014. godine.
Vest je stigla prošle nedelje, i to direktno iz Palate Garnije. Vladavina Brižit Lefevr, čelične direktorke ovog baletskog Diznilenda, počela još 1995. godine, sada je definitivno pri kraju.
Imenovanje koreografa filma Crni labud na ovu funkciju, podelilo je kulturnu javnost Pariza i Francuske. Verovalo se da će tradicija biranja uprave iz sopstvenog jata biti nastavljena.
Treći put po redu, u okviru Beogradskog festivala igre, dodeljuje se nagrada Vip poziva. Neki su čuli za nju...mnogi ne...ali ta nagrada u svetu umetničke igre polako postaje poznata. O čemu se zapravo radi? U zemlji u kojoj sponzori nemaju ama baš nikakav benefit od ulaganja u kulturu, do samog zadovoljenja životnih i estetskih vrednosti i odgovornosti, razmišljali smo kako da dobru saradnju sa kompanijom Vip mobile učinimo zanimljivijom i jačom. To je kompanija koja je već niz godina uz Festival, i trebalo je uraditi nešto novo, drugačije....