Lagano koračamo osvetljenim bulevarom, naši koraci stapaju se sa bljuzgavim trotoarom, i svi se za nama okreću. Bilo bi blesavo kada bih rekao da plenimo nekom neodoljivom lepotom, da smo najlepši par na celom svetu (ili barem na ovom bulevaru), ali usudiću se da kažem da izgledamo vrlo fino: ona, odevena u belu perjanu jaknu sa nekim crnim tufnama, navukla je kapuljaču ali joj pramenovi kose padaju ka grudima, lice joj se jedva vidi, ali ja znam da su njene oči lepe, dok pažljivo odmeravaju svaki izlog pored kojeg prođemo, a njena guzica, uvučena u farmerice, igra u ritmu koraka.
Uslov da se pojavimo tamo bila je nabavka domace nane. Jebote.
Rekao sam joj da ne zelim da idem. Pogotovo negde gde mi je dolazak uslovljen domacom nanom.
- Pa to nema nigde!
- Ma daj! Rekla je da joj treba za neki koktel. Kod tvoje babe je ceo zid u toj nani.
- Da?
- Da.
Čudan osećaj da ti nepoznata osoba
olakšava dušu, obična i tužna osoba.
Samo je pustih da priča.
‘’ Pa, obicno ujutru kada ustanem stavljam džezvu
da skuvam kafu, odem da se umijem,
kafa je za to vreme
- voda provri –
zakuvam kafu,
spremim se i krenem na posao.
Život,
opori miris magle
iz šoljice čaja,
osećaj toplote
u stopalima
oslonjenih na rebra radijatora.
Osećam kako mi noge slabe
a ruke to primaju previše
ravnodušno.
Postajem 5 sa 5
nepravilno isečen pravougaonik oko pupka.
Mrtva koža.
Duboka raširena zenica
koja upija očigledno
zavaljena na kauču
sa koga je nemoguće ustati.
Tu pored je noćni stolčić
sa čašom vode koju bih rado popio
ali sam lenj i naduvan do te mere
da ću je samo posmatrati neko vreme.
dan je bio surovo lep,
oblaci su mileli po Dusk Blue svodu,
raspasanom od tragova aviona,
oslobođenom od vetrova
i sve je bilo utopijski fino.
sada ti naslućuješ bajku
ali dobijaš nešto drugo
od čega će ti jaja pobeći gore
i zubi zacvileti kao zarđala kapija.
Poslednje
decembarsko veče
sa nebom išaranim zvezdama
i linijama vatrometa
provodim
pijan
Šal koji mi je pokojna baka Koviljka isplela,
vuna prava debela
uz debele crvenobele linije,
svaka linija k’o moja glava
a šal do poda –
uz istu takvu kapu sa crvenom pufnom na vrhu.
I naravno da sam dobio toplotni udar