Mače
Sećam se vremena kad smo stanovali u prizemnom učiteljskom stanu sa velikim dvorištem. Jednom prilikom kroz otvorena vrata ušetalo je jedno simpatično crno mače. Gledalo me svojim krupnim okicama, mazilo se o moje noge ne propuštajuću da prevuče i rep preko mojih pantalona.
Dragi prijatelji
З О Р Њ А Ч К А Е Р Г Е Л А
или
дневна историја у неглижеу
Odem ja kod "onog"doktora, kod koga Srbi nikad ne idu.
Ja: Doktore nešto me muči, mislim onako psihički.
Doktor : Šta to?
Postoje ljudi koji jedu samo da bi utolili glad. A postoje i oni drugi koji uživaju u hrani. Prvi bi pojeli i masnu dasku od klozeta. Drugi znaju kako da taj nagon artikulišu, da svojim nepcima priušte radost.
Ova priča bi komotno mogla da se zove „Traktat o pišanju“ ali pošto sam lepo vaspitan, ispričaću vam ove događaje , pa zaključite sami.
Gost autor: Smilja Babić
Poslednje pismo moje pokojne majke svojoj bratanici u Belgiji.
Dec.2000.
Draga moja Tanja, Dragi Rolant
Jedva sam sebe naterala da vam pišem jer ima mnogo toga da se piše, da bi shvatila svog oca, kulturu njegovog i tvog naroda, kao i okolnosti u
Ulazi moja ćerka Margareta pre neki dan u kuću blago šokirana.
Kaže „Znaš tata danas su me srela dva dečaka ,prvi ili drugi osnovne , i zamisli rekli su mi –Dobar dan“.
Nedavno sam zalutao na ovu planetu.