misao
Brža od svetlosti.Ubojitija od mača.Jača od čelika.Krhkija od stakla.Nežnija od oblaka.
Misao je pokret u baletu, trag vajarskog dleta, ton odsviran na violini. Ona se javlja u sudaru boja na slikarskom platnu, prvim crtežima na zidovima Altamire u obliku ribolikog stvorenja iz Lepenskog Vira na obali Dunava.
Bože kako me ponekad nervira ta kuja.Svi kažu-kako je pametna. Pa jel to pamet da otvara sve kvake na vratima i ulazi gde hoće a ja moram posle da izmišljam kako da je sprečim u toj nameri.
Odem ja kod "onog"doktora, kod koga Srbi nikad ne idu.
Ja: Doktore nešto me muči, mislim onako psihički.
Doktor : Šta to?
Upravo gledam teniski meč Jelene Janković i Ane Ivanović na "Porše"turniru u Štutgartu. Obe su motivisane za pobedu.Iz prikrajka ih posmatra plavi Porše.
Mislim da je svojevremeno drug Kardelj, zvani Uča, jedan od najbližih Titovih saradnika, promovisao ideju pod imenom „PLURALIZAM INTERESA".
Ponekad sam ljut na tog mačka i kažem mu da je džukac. Ne kao pas, nego kao karakterna osobina. On ništa. Gleda me svojim okicama pravo u oči i pravi se lud kao , ništa ne razume. I nervira me.
I stvori Gospod Bog čoveka od praha zemaljskog, i dunu mu u nos duh životni - i posta čovek duša živa.
I zapreti Gospod Bog čoveku govoreći: Jedi slobodno sa svakog drveta u vrtu..
"Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi - ako u koji dan okusiš s njega čoveče, umrećeš."
I Gospod Bog pusti tvrd san, te Adam zaspa - pa mu uze jedno rebro, i mesto popuni mesom.
I Gospod Bog stvori ženu od rebra koje uze, i dovede je k Adamu.
A Adam reče: Sada eto kost od mojih kosti, i telo od mog tela.
"Neka joj bude ime Čovečica, stvorena je od čoveka. Od mene, čoveka tvog sluge Gospode."
Došao sam na ovaj blog ne da bih vam prodavao pamet ili vam pričao naivne dečije priče. Hteo sam da svoje misli uporedim sa vašim. Mislio sam da mi je čast da diskutujem sa pametnim, obrazovanim i normalnim ljudima. Umesto toga ovo mesto se pretvorilo u smetilište uma. Pretvorilo se u zbirku najgorih uvreda. Da bi isti koji te uvrede izgovaraju rekli da na blog dolaze samo da se zezaju. Potražite cirkus u vašem gradu, gospodo. Zbirka napisanih psovki je takva da bi svaki pošteni kočijaš iz nje mogao da obogati svoj rečnik.
Ko god je od osvajača, okupatora, zavojevača, vojski svih fela u prolazu prošao ovim delom balkana ostavio je trag. Nekad ,kao pas koji samo zapiša, nekad ostavivši beleg u kulturi ovog naroda.
I tako stotinama godina.
Siguran sam da će tako biti i ubuduće.Uvek neko mora da prođe baš ovuda jer mu je to najkraći put... Do negde.
Svi bi da nam nametnu svoje civilizaciske matrice. Naša civilizaciska matrica još uvek je u zametku, nikako da nađe svoj put.
Lako bi bilo da se priklonimo zapadu ali istok nas jebe očekujući da im budemo verni po nekakvoj
Dnevnički izvodi
Septembar 1939
Otac me upis’o u vršačku gimnaziju. Vršac je lepa varoš. Miriše na grožđe. Našao mi stan kod jedne starije Švabice. Hrana je dobra, nedeljom kolači ,nekad grancle nekad gurabije.
A i lebac je beli,milihprot a ne crni kao onaj naš seoski.
Posle škole igramo fudbal. Škola mi ide dobro.
Kraj septembra 1939