Danas sam zanemela kada sam cula da je preminuo Marko Zivić.
Sve sam se nadala izguraće, mlad je, ali me je ta vest potpuno zaledila. Prošle nedelje Neša, danas Marko.
Ja se, evo, javno priznajem plašim da uđem u autobus, samoposlugu, da odem na posao zato što ima ljudi koji negiraju kovid.
Ti isti idu po raznim vračarama, energetskim tarapeutima i traže način da ih on zaobiđe, dok gledaju YouTube klipove i obrazuju se učenjem medicine kroz teorije zavere.
Volim i ja SF, ali ne u realnom životu gde postoji ova bolest.
Ako pogledamo unazad
Умро Драгољуб.
Који Драгољуб?
Онај што је скупио гомилу клинаца с добошима, да тако марширају улицама.
Danas je Sveti Ilija. Ja ga volim, ne samo što je živ svetac u vatrenim kočijama odleteo na nebo, već i što je veliki pravednik, jedan od najvećih svetaca koji postoje.
Pre mnogo godina sam operisana baš na Svetog Iliju. U Tiršovoj je mojoj majci doktorka Ljiljana Maksimović rekla sada je samo Bog može spasiti, mi ne možemo više ništa. I otišla je majka u crkvu Svetog Georgija, a otac Bogdan je celu noć čitao molitve u oltaru, sve
Kako je Kafka usao u nas zivot
Pre dve večeri, samo što smo stigle na ovo divno, ali trenutno tužno mesto, odlučimo da krenemo Maki, Tedi I ja na giros, jer on se samo jede u Grčkoj.
Posle Tedijevog poziranja I smišljanja sta mu se najviše sviđa, krenule smo u apartman.
Negde oko ponoći smo shvatile,tj. Maki da Tedi nije tu I krenula je kuknjava I plakanje.
Naravno, uz objašnjenje da je Tedi otišao u razgledanje grada I mora, čitali smo Kafku.
Možda je I bolje što nisam spavala najbolje jer sam onako umorna prebirala