Već dugo želim da napišem ovaj tekst, ali sada se eto ukazao i konkretan povod.
Rado pratim balkansku Jutjub scenu. Doduše, samo nekoliko jutjubera predano i rado. Recimo, Pivokosu i Slatko od Dunje („aaa-kjuut"). Ostale povremeno i bez nekog naročitog entuzijazma. Više palanački radoznalo, u pauzi između dva posla. I Baka Prase spada među onih „nekoliko". Naravno, ne pratim sve i uvek što objavi, ali često i sa pažnjom - da.
Ko ne zna, Baka Prase
Nije nikakva tajna da mnogo ljudi oboljeva, bori se i umire od kancera. Uzroci mogu biti i jesu različiti, i to je posebna tema. Ali za sve obolele doživljaj je isti - rak stiže kao kazna, smrtna presuda... koju obavezno prate zdravom nepojmljiv strah od smrti, bespomoćnost, teret krivice, panika, i ono o čemu se najčešće ćuti, a to je stravičan osećaj izolovanosti i usamljenosti. Oko vas su sve ljudi ispred
„... noć je ušla u nas
i nasa srca su prazna
ali ne, sve je ružan san
jutro će promijeniti sve..."
Ako, u svetu u kome jesmo, nestane pojam pravde, istine, časti, poštenja, ljubavi... u svom izvornom obliku, šta će od tog sveta ostati? I kakvog smisla i razloga može čovek pronaći, da u tom i takvom svetu o(p)stane?