Ovako je bilo. Prvo sam ja napisao tekst «TN i 100 muslimana». Potom je SDU napisalo saopštenje. Onda sam ja napisao odgovor na to saopštenje.
Da ne bude da nisam, jer se moj odgovor lako zagubi među 540 komentara, evo da ga obznanim:
Odgovor SDU-u
Чарлс Крофорд, ексамбасадор Велике Британије у Београду, написао је на свом блогу текст у коме даје виђење тренутног стања у светлу споразума Београда и Приштине, уз неколико натукница о томе како ће се ствари, по његовом мишљењу, даље одвијати.
Текст је поучан. Не зато што је аутор стручњак за регионална питања, ни зато што је написао нешто што овде није познато, већ зато што се његове опаске могу искористити као нека врста путоказа за будуће перипетије решавања косовског проблема.
Оне се могу искористити али само у једном случају.
Ideju za ovaj tekst dao mi je Draža Petrović koji je u utorak u "Danasu" objavio svoj dnevni aforizam: "Ne zna se šta je gore - zarađivati na nesreći ili na nesreći skupljati političke poene."
Nije ovo usamljeno mišljenje to jest nije Draža rekao nešto sasvim novo i neobično, jedino je to malo veštije sročio. A nije ni ova katastrofalna poplava prva elementarna nepogoda tokom koje se političarima zamera da odlaze na ugrožena područja "kako bi se slikali", kako bi "skupljali jeftine političke poene" i da bi "zloupotrebljavali tuđu nesreću
Na Pajtićev autorski tekst o «srpskoj Srbiji» primedbe su, po tvrdnjama samog predsednika DS, imali po jedan analitičar, urednik i državnik. Uz uvažavanje svih navedenih, neke primedbe imala je i moja malenkost. U međuvremenu se pojavio i odgovor Pajtićev na primedbe. U njemu se elaborira ono što je izazvalo najviše...ajde da kažem, nedoumica, a to je: "Ne možemo da napravimo evropsku Srbiju ako pre toga ne napravimo srpsku Srbiju." Evo, priznajem, i meni je ovo ozbiljno zasmetalo.
A Poison Tree
I was angry with my friend:
I told my wrath, my wrath did end.
I was angry with my foe:
I told it not, my wrath did grow.
And I watered it in fears,
Night and morning with my tears;
And I sunned it with smiles,
And with soft deceitful wiles.
And it grew both day and night,
Till it bore an apple bright.
And my foe beheld it shine.
And he knew that it was mine,
And into my garden stole
When the night had veiled the pole;
In the morning glad I see
My foe outstretched
Črnomelj je, za one koji to još uvek ne znaju, blizu Novog Mesta koje je nekad bilo poznato po fabrici kupaćih kostima «Polzela». S druge strane, blizu je tadašnjoj administrativnoj, a današnjoj državnoj granici s Hrvatskom sa kojom ga pored druma povezuje i železnica koja je za ondašnje prilike bila neuobičajeno prijatna, čista i prozračna.
Istina
Među nama nema tajni, rekao mi je Sloba
Konjović pre jedno 35 godina dok smo
stajali u Knez Mihajlovoj
slučajno smo se sreli preko puta "Grčke kraljice"
gledali smo u izlog knjižare, a on je
govoreći o svojoj devojci ili ženi
rekao
Među nama nema tajni
Osetio sam nelagodu
kako je to moguće
pitao sam se, kako može dvoje ljudi da postoji
u istom vremenskom trenutku, na
istoj tački Zemljine kugle, dakle, na istoj geografskoj
A Late Walk
When I go up through the mowing field,
The headless aftermath,
Smooth-laid like thatch with the heavy dew,
Half closes the garden path.
And when I come to the garden ground,
The whir of sober birds
Up from the tangle of withered weeds
Is sadder than any words.
Sinoćnji blickrig pripadnika LGBT organizacija iznenadio je državu, huligane i čitavu javnost - umesto današnjeg zabranjenog Prajda, održan je jedan ponoćni, ad hoc, u inat svim protivljenjima i bezbednosnim rizicima. Na taj način, slažu se mnogi zagovornici slobodnog održavanja gej parade, Beograd je pokazao dušu i svoje nemirenje sa nepravdom, nasiljem i nasilnicima.
«Zbog te šetnje, Srbija noćas nije poražena od ljudi sa štanglama – poražena je samo vlast.»
«Važno je što su ovi ljudi sinoć ipak prošetali i što nisu dozvolili da ih uplašena država i siledžije oteraju u rupu.»
«Mislim da nam se veceras desio OTPOR... proud!»
U ovom tonalitetu, na društvenim mrežama proslavljen je noćni događaj.
Moja malenkost se slaže da je Beograd, odnosno nekolicina Beograđana, pokazala svoj slobodarski duh i hrabrost.
Jedna me stvar samo brine. Da li je ovim gestom obesmišljena ideja Prajda?
Dobio sam poziv od zamenika javnog tužioca g. Ratka Markovića da dođem u Više javno tužilaštvo u Beogradu, u svojstvu svedoka, a u slučaju Spiska „Naših“, tačnije, u postupku koji se vodi protiv osumnjičenog tog i tog, tu i tu, tad i tad, zbog krivičnog dela Rasna i druga diskriminacija iz člana 387 stav 2 u vezi stava 1 Krivičnog zakonika.
Gospodin zamenik tužioca u pismu me ljubazno obaveštava da ukoliko se ne odazovem, mogu biti prinudno doveden ili kažnjen novčano sa 100.000 dinara. S tim u vezi javilo mi se, pretpostavljam opravdano, pitanje: šta ću ja Višem javnom tužilaštvu? Šta se od mene očekuje?