2008-05-15 13:17:10

A zašto su onda tako neposlušni?

Dejan Stanković RSS / 15.05.2008. u 14:17

n534353779_301244_6222.2771.jpgPre neki dan, pred same izbore, iako sam odlučio da ne pratim kampanju, pusta radoznalost me navela da uključim satelitsku TV. Planirao sam da samo bacim pogled. Ostao sam prikovan za ekran dobrih sat i po. Svašta sam video, Toma G. kao  ptica zloslutnica u tonovima sive, uteruje strah u kosti; radosni, preterano optimistički DS u fazonu - predsednik je prijatelj svih građana, ratatatira drugari, i taj rad; LDP kao sekta, mantra

 
2008-08-31 00:45:36

Slučaj crne mačke

Dejan Stanković RSS / 31.08.2008. u 01:45

lisa.3517.gifUspešno čuvam decu, tuđu i svoju. Sve radnje radim. Zabavljam ih, uspevam da ih nagovorim na nemoguće - da se okupaju, da spavaju, da jedu, da uče. Čuvam i pse. S njima je još lakše nego s decom. Zašto onda ne bih umeo da pričuvam mačku? Mačka je najmanje zahtevna.

Elem, otišli prijatelji s decom na more, a meni palo u zadatak da pričuvam mače, privremeno, na nekoliko dana dok redovna mačkočuvarka ne stigne. Šta tu može da pođe po zlu? A meni prijateljica kaže pre polaska: Važno je da preživi. Pazi sad nje, dramoserke. Mačke je evolucija dizajnirala da prežive sve i stvašta. Treba im samo ponekad dati hrane I vode, a i bez toga bi opstale.

Inače nismo se loše slagali mače i ja. Ja ga ignorišem a ono mi se muva oko nogu. Jedino je malo komplikovanije kad sednem pred TV. Mačetu je do druženja pa se uzvere na mene i grebucka me kandžicama. Tu ga ja malo šutnem, a ono se odmah vrati da se pentra po meni. Tako trista puta. Sve dok nisam posustao. Legnem i taman zaspim a ono se nekako ušunja u sobu i gricka mi prste na nogama. Šutnem ga. Ali to ga, izgleda, loži pa mi još živahnije nasrće na stopala. Nemam kud. Izbacujem krlju iz sobe i zaključavam vrata. Spavam. Ne sanjam mačke. Ne impresioniraju me baš.

 
2007-10-02 12:45:08

Sastav na temu: Love hurts

Dejan Stanković RSS / 02.10.2007. u 13:45

andja.1131.jpgOna me voli kao sto me niko nikada nije voleo, niti će me voleti.

Nekada je živela srećan, gotovo idiličan život, kao knjeginjica iz nekog ruskog romana. Dane je provodila u slatkoj dokolici, besposličareći na suncu, šetajući svojim spahilukom. Verovao sam velegrad nije za nju, mislio sam da joj je dolce far niente u prirodi važniji nego ja. A morao sam ići. I napustio sam je - teškog srca, ali za njeno dobro.

Prevario sam se. Stizale su vesti da dane bez mene provodi snuždena, da pati. Ni ja nisam od kamena. Iako je nikada neću voleti onako kako ona voli mene, srce mi se kidalo od pomisli na greh koji sam počinio. I vratih joj se da je povedem sa sobom. Ah, kako je samo srećna bila kada me je ugledala! Čitav dan se nije odvajala od mene. Strahovala je, zaljubljena ženska duša, da će ponovo biti napuštena.

 

 

- Sine! Si-ne! Jel me čuješ? Kakva je to galama?

- Kaži, tata!

- Da ne znaš slučajno gde je moja crna košulja? Ne mogu da je nađem a..

- Molim?? Slabo te čujem!

- Kažem, da li znaš gde je moja crna ...

- Tata, izvini, ali stvarno te ništa ne čujem. Ovde je velika galama. Jel mogu da te zovem malo kasnije?

- Ok, ok, zovni kad budeš mogao. Ćao.

Malo kasnije.

- Tata?

- Ja sam. Kakva je to bila buka?

- Ma ništa... Bio sam s drugarima u radnji. I neka senjora je pričala neke gluposti.

- Kakva senjora?

- Neka žena. Nešto smo joj smetali.

 
2008-05-29 12:53:04

kako znati ko laže

Dejan Stanković RSS / 29.05.2008. u 13:53

Prošlog ponedeljka, kako sam zaludan, odazvah se Milićkinom ljubaznom pozivu da je ispratim na Iriški venac na hepening gde je nastupala. Dođemo. Lep onaj Iriški venac, skockan hotel, u skladu sa mogućnostma, a u hotelu konferencija nešto kao Dijalog mladih Kosova i Srbije. Uđemo u salu, astal dugačak, u potkovicu, s jedne strane naši, s druge njihovi, u ćošku prevodilica radi 300 na sat, ko mašina. Sedne Milićka u vr sofre, tamo gde su predavači a ja se umuvam među studentariju. I raspriča se Milićka, sve se pušti. Sve zna, ko vukovac. Što globalno, što lokalno, što regionalno,

 
2007-12-13 23:37:10

Šta bez ti?

Dejan Stanković RSS / 14.12.2007. u 00:37

IMG_0619.1675.JPGPrvi simptomi ukazali su se nedugo posle trinaestog rođendana.

- Ustani, sine, vreme je za školu.

- Pusti me na miru.

- Ustani. Šta ti je?

- Što me nisi budio od tamo? Što si ulazio u moja soba?

- U mojU sobU. I ustaj da te ja ne izvučem iz kreveta za uši.

- Agresivniku jedan!

- Alo, zemljače! Samo ti laj pa ćeš u domu za zlostavljanu decu da završiš. Ima državni sluzbenici da te gledaju. Za platu.

-

 
2007-09-12 01:11:36

Zašto bake vole debelu decu?

Dejan Stanković RSS / 12.09.2007. u 02:11

968.jpgVratili se momci. Još na aerodromu zadižu majice i ponosito pokazuju stomačiće narasle od kajmaka i palačinki. Još se krive ne bi li izgledali još trbušastiji  - moji sinovi/moji sokolovi su veoma ponosni na svoje novostečene salčiće. Baka im je objasnila da su sad „fino ojačali“ i oni bi sad da se sa mnom rvu i obaraju ruku.

Tako svake godine. Pošaljem ih vitke (neko bi rekao neuhranjene) a posle mesec dana mi ih vrate zaokrugljene. Da bi me poštedela nepotrebnih

 
2008-01-05 02:42:27

Arrivals & Departures

Dejan Stanković RSS / 05.01.2008. u 03:42

22898300.1849.jpgKo bi se osećao prijatno dok se provlači kroz dugačke sterilne hodnike, dok stoji u redovima pred šalterima i gura se u gužvi pred pokretnim trakama gde se torbe vrte u krug, tamo gde se niko ne zadržava duže no što mora? Pošto dočeka i poslednji komad prtljaga, putnik gurajući kolica hita kroz neonsko svetlo ka izlazu. A onda se otvore automatska vrata od mutnog stakla i ukaže mu se svet: praznično osvetljen i okićen, mnogobojan i mnogoljudan.

Putnik zastaje na vrhu rampe, osvrće se, pokušava da u mnoštvu uoči poznato lice. A tamo, ko zna koliko stotina ljudi svi do jednog gledaju u njega jer svako ima nekoga svoga ko treba da kao kukavica iz sata iskoči iz otvora na zidu kroz koji je on baš izašao. I gleda putnik sa vrha rampe, paralisan kao zec pred farovima, zvera naokolo sve dok ne ugleda ruku koja maše negde iz mase i poznat nasmešen lik ispod nje. Onda se i on sav ozari, odmahne, pa brže pogura kolica s prtljagom niz rampu u pravcu dočekivača. Susret je dirljiv trenutak.

 
2009-03-27 18:04:11

Ciganske rabote

Dejan Tiago Stanković RSS / 27.03.2009. u 19:04

3.6581.jpg

Sudija: Datum rođenja?

Ja: (na srpskom) Datum rođenja?

Okrivljena: (kao iz topa) Tridesetsedmog, dvadestprvog, dvadesete.

Ja: Aj´ ponovo, leba ti. Kad si rođena?

Okrivljena: Pa lepo ti kažem: tridesetsedmi, dvadestprvi, dvadeseta... Majke mi.

Ja: OK. Kad je na majkemi, da ti verujem. (prevodim) - Tridesetsedmi, dvadestprvi, dvadesete.

Sudija (zbunjen, meni): To, gospodine doktore, ne može biti datum rođenja.

 
2009-01-17 19:11:24

Karala majka sina što se vadio

Dejan Tiago Stanković RSS / 17.01.2009. u 20:11

Kada mi je prilikom upoznavanja u zvaničnoj prilici, jedna ugledna gospođa rekla:

- Čula sam za Vas. Vi ste blizak prijatelj s mojim unukom i on često i jako lepo priča o Vama.

skroz me zbunila. Nije baš devojčica, ali ne može da bude baba nekom mom drugu, nema šanse. Blenem. Gospođa se smeška - vidi da nemam pojma o kome govori.

- Moj unuk Filip? Vaš prijatelj?

Panično listam bazu podataka u glavi ... processing ... processing ... processing ... I napokon povežem. Gospođin unuk je moj komšija s kojim sam baš dobar! Jedino što se retko viđamo,

 

Dejan Tiago Stanković

Dejan Tiago Stanković
Datum rоđenja:  - Pol:  - Član od:  29.08.2006 VIP izbora:  475 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana