"Mir je najlepša devojka, koju ne može imati svako", (rimtutituki, 1992)
Vidim neka ispiivanja, 75% klinaca hoće vojsku nazad. Malo da se ratuje, nismo dugo. A i da ne uvredimo elitu na vlasti, da im održimo prosek, šta fali.
Ja se recimo sećam, nisam mogao da dobijem pasoš pošto nisam imao završen vojni rok. Onda bi ih, one u Vojnom Odseku, molio i kumio i davali bi mi pasoš isto kao što ti strana ambasada izda vizu - sa kratkim rokom, tačno na onoliko na koliko planiraš da otputuješ u inostranstvo.
Recimo, list Danas za koji sam nekada radio
Odgovor Justine Mccarthy, novinarke lista Sunday Tribune
Kada jedan blog rezultira sa 502 komentara, kao što je to bio slučaj s blogom Zasto smo za svet i dalje parija?, onda to zaslužuje nastavak. Medjutim, kako je prethodna diskusija trajala predugo izgleda da smo svi svesni sopstvenih i rivalskih pozicija, pa bi sam nastavak diskusije bio deplasiran kao takav.
Kao neko ko voli izazove, nije me mrzelo da potražim gospodju Justine McCarthy i zamolim je da napiše
Je l’ znaš šta vidim kada pogledam Srbiju? Vidim zavist!Vidim bes! Vidim mržnju prema svemu uspešnom. Ne smeta, meni, u Srbiji, dragi moj, ni siromaštvo, niti zagađen vazduh, niti zatucanost, koliko mi krv siše taj prezir prema lepom. Dobrom. Uspehu. Sreći. Nasmej se i ubiće te. Poješće te aždaja koju i ne vidiš; samo reci, pokaži se i već će svi sve znati o tebi.
Dve stari bez kojih ne bih mogao da zamislim svoj zivot su muzika i sport (ovde ne pricam o porodici). To me pokrece, daje energiju i smisao zivotu. Nema lepseg osecaja nego kada proradi stomak, onako iz zadovoljstine. Meni stomak radi, za razliku od bivseg premira VdrK, iz najboljih namera i najlepsih emocija; kada posetim neki koncert, cujem stih, vidim enegriju na bini, ili kada neki sportista ucini nesto sto iz sporta porodi umetnost.
To
Kada danas razmisljam o tome, mislim da je sudbina bracnog para Causesku - prvi veliki istoijski dogadjaj kojeg sam bio svestan - znacajno uticala na moj buduci razvoj, a verovatno mi i dala smernice oko toga koja ce mi polja drustva biti vazna.
Danas samo procitao clanak Majkla Mejera o paru Čaušesku. Članak je poučan i budi neka osećanja i ukazuje na fenomene na koje izgleda ni jedna revolucija nije imuna. Meni je bilo zanimljivo čitati
Gost autor:Kristina
S obzirom na to da je prethodni blog pokrenuo stvari sa mrtve tacke, makar u tome da su se mediji malo trgli i objavili nekoliko rubrika, evo jos jednog priloga moje drage prijateljice Kristine:
Neiscrpna tema je obrazovanje u Srbiji, a kao najnoviji povod je inicijativa nastavnika da dobiju status službenih lica, zbog nasilja koje trpe u školama.
Oduvek sam kao inženjer volela lep izraz za ovu vrstu rešenja, tzv „end of pipe solution". Ovaj izraz je popularan u oblasti zaštite životne sredine, jer praktično kaže da zagađenje ne rešavate na početku procesa, već čekate da izađe na kraju cevi pa da se njime bavite.
Kao i milion puta dosad, nekima je zabavnije da troluju i hvataju se za svaki zarez i uzvicnik, nego da diskutuju na temu. Do pre mesec i po dana ni jednog bloger anisam obrisao niti banovao. A onda sam poceo, jer vise nisam hteo da trpim. Moja stvar moje pravo.
Danas sam resio da banujem
vracarca (salonskog nacionalistu, zbog eklatantnih vredjanja i laganja na moj racun o temama koje smo odavno prosli
d_sandica (zato sto je nekoliko puta branio lik i delo ratnih zlocinaca i sto svaku temu pokvari mrznjom prema svemu sto nije srpsko)
schweppes92 (zbog konstantnog
"Srpskim desničarskim partijama je potrebna ‚‚sanaderizacija‚‚", cesto je znao da mi kaže moj veliki prijatelj i jedan od najvećih srpskih novinara mlađe generacije Zoran Panović.
Pod terminom ‚‚sanaderizacija‚‚ tada je pre svega smatrao da i Koštunica treba na identičan način da se obračuna s haškim