Danas sam gledajuci jedan zanimljiv intervju ponovo poceo da razmisljam o necemu sto me lagano kopka vec duze vreme. Da li postoji nekakva logika u tome da su veliki broj "uspesnih" ljudi u Srbiji deca vojnih lica (mahom visih po cinu)? Govorim o relativno starijoj generaciji ciji su ocevi uglavnom bili prvoborci ili udbovci. Taj spisak je toliko sirok da bi mi bilo tesko da nabrajam ali recimo od Milana Mladenovica pa sve do Arkana. Da li tajna lezi u tome da su pukovnici i generali predstavljali visu klasu cija su deca imala tu "odskocnu dasku" ma cime se bavili? Bregovic, Dzoni Stulic, Kosarkas Kapicic, Zdravko Colic (ako se ne varam) zatim Kusturica (isto nekakva bezbednosna agencija) ... Talenat je neosporan ali kako to da se uvek poklopi sa cinjenicom da je tata bio pripadnik JNA ili MUP-a?
ovo ni Dušan Mitević ne bi zaposlio
Da li vam je ikada bilo frka da slucajno fljusnete neku istinu povuceni velikom citanoscu i trenutnim licnim raspolozenjem i napisete "Blog posle koga nema vise nazad"? Ili blog posle koga vise nista nece biti isto?
Ili blog posle koga vas vise nece oprati ni Dunav ni Sava?
Ili posle koga ce neko reci - Jel procita ti ono sto Spira sinoc napisa? Ja sam bio u soku. Nikada to ne bi reko za njega ...
Jel vam palo na pamet? A?
Kao i svaki drugi sport, tenis zahteva mnogo rada i truda da bi poceli da uzivate u njemu, a da to bude i tehnicki prihvatljivo. Zelim da kazem da nista tako ne "bode oko" kao 2 igraca koja mlate po loptici i ne uspevaju da uspostave nivo igre i ritam koji donosi zadovoljstvo.
Procitah danas vest da su se sreli i lepo ispricali Dodik i Ceda Jovanovic.