Srbija se dugo i uspešno odupirala uvodjenju višepartijskog sistema, tako da je svojevremeno, Mira Marković, ideološki vodja JUL-a (šta to beše ?) i supruga pokojnog predsednik Srbije Slobodana Miloševića, kao sociolog i naučna radnica došla na ideju uvodjenja bespartijskog pluralizma – što bi (mi) stariji rekli, neki novi Socijalistički savez! Elem, tada se ta „originalna„ ideja nije baš primila (na sreću), ali smo dobili SPS i JUL, kao naslednice Saveza komunista Jugoslavije, Socijalističkog saveza, SUBNOR-a i AFŽ-a, dok je Nova Demokratija preuzela i postala naslednica Omladine Jugoslavije i Srbije. Tako su nam se svi oslonci socijalizma transformisali u nove pojavne oblike, zauzimajući ne samo odredjeni politički prostor, već i svu imovinu (koja nije bila za potcenjivanje).
*Mala digresija: U vreme predsednikovanja SRJ, legaliste V Koštunice, usvojen je zakon o povraćaju imovine koju koriste političke i druge organizacije, a prethodno je pripadala SKJ, SSRN.....itd. Naravno, niko ništa nije vratio!
Regionalizam bauk koji šparta Srbijom iz vremena Slobodana Miloševića, ili od 1974, ili od 1945. neprekidno mutira, menjajući oblik u skladu sa zahtevima dnevne politike i njenih lidera. Uprkos činjenici da je regionalizacija kao model teritorijalne organizacije države zaživeo u većini država EU, na ovaj ili onaj način, ni Jugoslavija, a još manje Srbija nikada nisu ponudili ni približno pravi odgovor, koji bi bio materijalizovan kroz adekvatno ustavno rešenje i ustavni zakon. Ipak, malo malo pa se neko usudi da o tome progovori! Nekako se predlozi i ideje lakše definišu dok su lideri-partije u opoziciji, kada pljušte obećanja o ravnomernom razvoju, neophodnosti decentralizacije, protiv Beogradizacije Srbije...ali čim se dokopaju vlasti, nekako utihnu razgovori, zaborave se data obećanja i sve krene iz početka. Ma ne bi se niko od njih odrekao ni parčeta vlasti i kontrole za živu glavu, jer ako bi se odrekli vlasti – nadležnosti –finansijske kontrole, kako bi opstali na političkoj sceni? Kojim instrumentima bi sačuvali svoja mesta u državnoj ili partijskoj hijerarhiji? Kako bi avanzovali – dočepali se ministarstava, ambasadorskih mesta, mesta u upravnim odborima...gde se sve plaća, i to DOBRO. Čim se malo i na trenutak samo začepkalo po primanjima naših visokih činovnika i predstavnika, ustalasalo se javno mnjenje. Milioni su primani bez ikakve kontrole, milioni su odlazili na telefone i avione, milionima su plaćani lojalnost ili nepotizam..i nikom ništa! U vreme komunizma bar bi dobili partijsku opomenu ili ukor pred isključenje (jeste velika kazna, nema šta), a ovi danas čak NI TO!
Od kako smo krenuli putem tranzicije, polako se navikavamo na standarde i institucije demokratske civilizacije i moderno uredjenih država. Ni po jada što je to tako, da sve ne završava i ne počinje samo njihovim formalnim osnivanjem, da bi se, već na prvom koraku, država sa svoje strane baš „potrudila“ da na svaki način oteža „porodjajne muke“ Državne revizorske institucije, Poverenika za informacije od javnog značaja, Saveta za borbu protiv korupcije.....
Elem, poslednjih godina, kako se krenulo sa otkrivanjem raznoraznih mafija, strukovne prirode, specijalizovanih
Nekako u isto vreme dve vesti su skrenule pažnju javnosti. Jedna, da je Radiša Urošević postao drug član UO PTT i druga da je prof dr Slobodan Unković, dobio Zlatnu povelju „ Philip Noel-Baker“ sa Zlatnom značkom, najviše humanističko priznanje koju Internacionalna liga humanista, sa sedištem u Sarajevu, dodeljuje istaknutim pojedincima i institucijama.
Evo dobismo i nove zakone za raznorazne izbore, za glavni nam grad Beograd i dobro je što se zakoni menjaju, što prate promene, ali nije dobro što ova vlast donoseći nove, krši već postojeće i važeće, nije dobro što se ponaša poput Miloševićevog režima, pa nove zakone prilagodjava svojim stranačkim potrebama, a ne potrebama gradjana, preduzeća, potrebama života.
Pored predsedničkih izbora, koji su pored Kosova, tema No 1. provlače nam se stvari koje nekako nisu predmet medija i gradjanstva, a itekako nas se tiču.
Evo, npr, idu nam novi
Evo ovih dana baš je nekako Kragujevac, ponovo, na dnevnom redu. Ovog puta postavlja se pitanje samog vrha gradske vlasti, gradonačelnika Veroljuba Stevanovića, da li je, koliko, kad i s kim nameštao javne nabavke, tendere...koristio se snagom svog položaja da bi on sam, ili neko njemu blizak, sebi priuštio lagodniji život! Vest koja je prohujala ne samo putem odredjenih medija „specijalizovanih i prepoznatljivih“ za ovu vrstu „novinarstva“ uznemirila je mnoge Kragujevčane i postala tema dana.
Na samom početku da se odredim prema tom slučaju za koga ne znam da li će završiti, kao mnogi pre toga, u korpi za otpatke ili na stolu nadležnih organa kojima je posao da izvedu DOKAZE za ovako teške optužbe. Sam ne pripadam današnjem kragujevačkom političkom establišmentu, pa bez adrenalina mogu da posmatram celu situaciju, ali šta ćemo ako ni- su optužbe tačne, ako ima-nema DOKAZA, a već je naneta ogromna šteta ?
REKOH - PA DELIMIČNO POREKOH!
“Mogao bih nadugacko i nasiroko da obrazlazem svoj potez, ali nemam nameru da se time bavim, jer ne smatram to vaznim na danasnji istorijski dan (formirana Vlada Srbije)!!!Ne kazem da se mozda jednoga dana necu oglasiti, ako za to bude postojalo interesovanje, ili sam osetim potrebu, ali od danas vise nisam na Blogu! (11.maj 2007.god)”
I eto prodje tek 20-tak dana, a ja “osetih potrebu” da se oglasim!
Jučerašnju raspravu u Skupštini Srbije obeležile su prijave
- Pre neki dan sam bio gost na jednoj lokalnoj, kragujevačkoj tv stanici, pa me novinarka, izmedju ostaloga, upita da prokomentarišem rad lokalne vlasti.Nakon par kritičkih opaski na njihov račun, novinarka me upita:"Pa dobro...ima li nešto pozitivno, dobro, što primećujete u radu gradske vlasti?"
I pored najbolje volje, nisam mogao tako brzo da se setim adekvatnog odgovora, a i sama emisija traje samo sat vremena - kratko vreme da se dosetim...I tako prodje par dana, kad sinoć podjoh kod prijatelja na slavu. Ko velim red je da kupim i cveće, ali kako da pridjem cvećari,
Svim Blogerima, organizatorima i posetiocima Bloga,
zelim srecne sve praznike,
kojim god da redom dolaze,
Srecnu Novu 2010. godinu
kad god da pada!
B.K.Cole